Najnovije analize iz Washingtona otkrivaju kako američki stratezi skiciraju višegodišnji raspored sukoba i diplomatskih pritisaka kojim bi Sjedinjene Države postupno neutralizirale najveće suparnike. Ključna figura tog koncepta je analitičar Nick Danby, autor teksta „Sequencing Over Simultaneity: How to Avert a Two-Front War”, koji zagovara metodu „redoslijeda prijetnji” – koncentriranje resursa na jednog neprijatelja prije nego se krene na sljedećeg.
-
Pregovarački manevri oko Ukrajine • Nakon nedavnog telefonskog razgovora Vladimira Putina i Donalda Trumpa pojavila se neslužbena ideja privremenog prekida vatre. Prema neimenovanom europskom dužnosniku, Kremlj bi navodno bio spreman prepustiti dijelove okupiranih oblasti Herson i Zaporižja u zamjenu za neosvojeni istočni dio Donbasa, uključujući industrijski važan dvojni grad Slavjansk-Kramatorsk. • Izvori tvrde da je Trump privatno upozorio Kijev: „morate sklopiti dogovor ili će vas Rusija uništiti”. Takav pritisak podupiru i izjave umirovljenog britanskog feldmaršala lorda Richardsa, prema kojima Ukrajina bez šireg kompromisa nema izgleda vojno pobijediti Rusiju.
-
„Redoslijed” kao povijesna taktika Danby podsjeća na Bizant, Veneciju i Austro-Ugarsku, koje su redom eliminirale protivnike kako bi izbjegle iscrpljujuće ratove na više frontova. Sada, tvrdi on, SAD moraju: • neutralizirati Iran (za što se tvrdi da je već učinjeno zračnim udarima na nuklearni program), • sljedeće dvije godine fokusirati se na slabljenje Rusije kroz sankcije, potporu Ukrajini i ubrzanu europsku vojnu integraciju, • potom sav energetski i diplomatski kapacitet usmjeriti prema Kini prije, kako procjenjuje admiral Phil Davidson, moguće kineske operacije protiv Tajvana 2027.
-
Europska karika u strategiji Rat u Ukrajini potaknuo je rekordno povećanje europskih vojnih proračuna: • Njemačka je izuzela obrambenu potrošnju iz ustavnog ograničenja zaduživanja, • članice NATO-a obvezale su se doseći pet posto BDP-a za obranu do 2035., • EU je odvojila 150 milijardi eura za zajedničke vojne nabave. Cilj je da Europa do kraja desetljeća bude kadra samostalno odvratiti Rusiju, čime bi se SAD-u otvorile ruke za Pacifik.
-
Sankcije i „bolne točke” Washington je upravo proširio kaznene mjere na Rosnjeft i Lukoil te traži „trenutni prekid vatre”. Istodobno Trump zahtijeva da europske vlade obustave kupnju ruske nafte – procjenjuje se da je EU samo ove godine platila Moskvi 27 milijardi dolara za energente – te da zamrznutu rusku imovinu iskoriste za financiranje Kijeva.
Volodimir Zelenski u Bijeloj kući je, prema istom izvoru, predao popis „bolnih točaka” ruske vojne i industrijske infrastrukture koju bi ukrajinske snage gađale ako dobiju projektil Tomahawk i drugo dugodometno streljivo.
- Rizici i rokovi Danby priznaje da bi Europi u idealnim uvjetima trebalo deset godina do „pune obrambene autonomije” te upozorava na gospodarske teškoće Kijeva i zamor europskog javnog mnijenja. No ostaje pri tezi da „SAD imaju rijetku priliku dokrajčiti rusku prijetnju i preusmjeriti se na Kinu” u razdoblju do 2027.
Predsjednik Zoran Milanović podsjetio je na geopolitičku realnost: „Oni koji izoliraju Putina i Rusiju obuhvaćaju oko 12 posto svjetske populacije.” Europska javnost, kaže, pokazuje sve veću odbojnost prema „nametnutom ratu”, dok Zelenski traži oružje za nastavak borbe.
Zaključno, američki koncept „redoslijeda prijetnji” oslanja se na pretpostavku da će Europa u rekordnom roku preuzeti veći teret obrane, da će ruska ekonomija podleći sveobuhvatnim sankcijama, a da će se Kina u međuvremenu suzdržati. Ostaje otvoreno pitanje može li tako ambiciozan raspored izdržati test stvarnosti – ili će istodobni pritisci na više frontova prerasti u upravo ono čega se Washington najviše boji: dug, iscrpljujući rat na dva kontinenta.
