Europa je nekada bila središte znanstvenih otkrića, ali u biotehnologiji sada rapidno gubi korak s Sjedinjenim Državama i Kinom, upozorava glavni izvršni direktor Bayera u autorskom tekstu. Početkom devedesetih polovica novih lijekova nastajala je u Europi; danas taj udio iznosi svega jednu petinu. Istovremeno, čak 75 % stručnjaka iz sektora biotehnologije privlače tržišta u SAD-u i Aziji.
Upozorenje dolazi u trenutku kada se Europska unija nastoji afirmirati kao vodeće inovacijsko gospodarstvo, no zastarjela pravila i spor administrativni aparat guše poduzetničku inicijativu. Otvaranje tvrtke u Italiji ili Grčkoj može potrajati mjesecima zbog fizičkih sastanaka, troškova javnih bilježnika i složenog otvaranja računa. „Što je dopušteno?” tako često nadjača pitanje „Što je moguće?”
Potreba za promjenom • EU još uvijek objavljuje dvostruko više znanstvenih radova od SAD-a, no komercijalizacija rezultata odvija se drugdje. • Tvrtke poput CRISPR Therapeuticsa nastale su u Europi, ali su se zbog fleksibilnijih propisa i dostupnog kapitala proširile u Ameriku. • Više od 90 % farmaceutskih istraživanja završava neuspjehom, pa povrat ulaganja izravno ovisi o spremnosti tržišta da plati fer cijenu novih terapija.
Izvršni direktor Bayera podsjeća na zaključak prošlogodišnjeg Draghijeva izvješća o konkurentnosti EU-a: „The only way to become more productive is for Europe to radically change.” Kao konkretan primjer hvali odluku Ujedinjenog Kraljevstva koje je 2023. dopustilo razvoj i stavljanje na tržište genski uređenih usjeva. Slično je i Italija prošle godine odobrila prvo poljsko testiranje genski uređene sorte riže otporne na gljivice, čime je prekinula dvadeset godina dosadašnje politike.
Investicijska privlačnost – ključni problem Iako se istraživanje u Europi širi, cijene lijekova padaju, pa kontinent postaje sve manje zanimljiv za razvoj „terapija sutrašnjice”. Autor stoga poziva države članice da poštene cijene inovativnih lijekova shvate kao ulaganje, a ne samo trošak koji treba rezati. Bez jačeg financiranja, takva istraživanja – većinom skupa i rizična – neće uspjeti.
Unutarnje promjene u Bayeru pokazuju, tvrdi on, što se može postići. Model „dinamičkog zajedničkog vlasništva” zaposlenicima daje veću autonomiju, a dva najnovija lijeka kompanije ostvarila su 80 % rasta prodaje u godinu dana; jedan je dosegnuo status blokbastera.
Što Europa treba • pojednostaviti regulativu i ubrzati odobravanje novih tehnologija; • ojačati zaštitu intelektualnog vlasništva; • stvoriti povoljnije okruženje za visokorizične, visokoprofitne investitore.
Autor zaključuje da će se o 2025. govoriti kao o prijelomnoj godini – hoće li Berlin postati „europski Boston” biotehnologije ili će kontinent ponovno propustiti priliku, ovisi o spremnosti da se sada prekine s „birokracijom kao uobičajenim stanjem”.