Anđelko Runjić ostao je upamćen kao jedan od najvažnijih, ali i najmanje eksponiranih aktera prijelomnih trenutaka kraja 20. stoljeća u Hrvatskoj i Europi.
Runjić je, kao posljednji predsjednik socijalističkog Sabora, 27. siječnja 1990. formalno raspisao prve višestranačke izbore u Hrvatskoj. Iako je politička odluka o uvođenju višestranačja donesena još u prosincu 1989., upravo je njegovo potpisivanje otvorilo put demokratskim promjenama.
Atmosfera ubrzanja bila je dodatno potaknuta tek mjesec dana kasnije: na 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije slovenska se delegacija prva povukla sa sjednice, a ubrzo ju je slijedila i hrvatska. Taj raskol zapečatio je sudbinu jednopartijskog sustava.
Nakon izbora, Runjić je bez otpora predao vlast novoizabranom sazivu pod vodstvom HDZ-a, čime je tranzicija protekla mirno i institucionalno.
Samo nekoliko mjeseci poslije, hrvatska ga je diplomacija poslala u Moskvu. Punih 13 mjeseci ondje je, u svojstvu veleposlanika, iz prvoga reda promatrao urušavanje Sovjetskog Saveza – proces koji je kulminirao krajem 1991. raspuštanjem same federacije.
Time je Runjić, nepretenciozan i daleko od reflektora, postao rijedak svjedok dvaju golemih povijesnih lomova: raspada Jugoslavije i SSSR-a. Njegova uloga – od raspisivanja izbora do diplomatskog izvještavanja iz moskovskog kaosa – čini ga jednim od ključnih „ljudi iz sjene” hrvatske tranzicije.