Američke farmaceutske kompanije pojačale su pritisak na europske vlade tražeći znatno više cijene lijekova, a pojedini čelnici otvoreno poručuju da će u suprotnome odgoditi ili potpuno zaustaviti dolazak novih terapija na europsko tržište.
Na godišnjoj JPMorgan konferenciji o zdravstvu glavni izvršni direktor Pfizera Albert Bourla poručio je da bi njegova tvrtka radije povukla isporuke iz država s niskim cijenama nego dodatno snižavala američke cijene: „Kada napravimo računicu, trebamo li sniziti cijenu u SAD-u na razinu Francuske ili prestati opskrbljivati Francusku? Mi ćemo prestati opskrbljivati Francusku.”
Slične poruke stižu i iz drugih tvrtki. Bristol Myers Squibb prošle je godine zaprijetio da će obustaviti lansiranje svog lijeka za shizofreniju u Ujedinjenom Kraljevstvu ako ondje ne porastu cijene. London je u prosincu pristao na poskupljenje, no komercijalni direktor BMS-a Adam Lenkowsky drži da „pred nama i dalje stoji dug put”.
U pozadini je dogovor 16 globalnih proizvođača s američkom administracijom kojim su od siječnja snizili cijene na domaćem tržištu. Ti dobrovoljni sporazumi propisuju usporedbu američkih cijena s onima u Kanadi, Europi i Japanu. Bivši predsjednik Donald Trump taj je potez opisao kao „polugu” koja će natjerati Europu da plati više, dodavši kako Washington tako prelazi „na najnižu cijenu bilo gdje u svijetu”.
Za farmaceutsku industriju to znači da izgubljenu maržu u SAD-u nastoji nadoknaditi drugdje. Šef Gileada Daniel O’Day ocjenjuje da sporazumi pružaju „priliku za resetiranje” globalnih cjenika.
Europske zdravstvene blagajne, međutim, već se bore s rastom troškova. Najveći njemački javni osiguravatelj Techniker Krankenkasse smatra da su sadašnje cijene previsoke. „U Njemačkoj očito plaćamo previše… One samo povećavaju profitne marže farmaceutskih kompanija i opterećuju one koji uplaćuju u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja”, upozorio je predsjednik uprave Jens Baas.
Analitičari procjenjuju da bi sukob oko cijena mogao dodatno usporiti dolazak inovativnih lijekova u Europu, koji se već danas lansiraju otprilike godinu dana kasnije nego u Sjedinjenim Državama. Savjetnik za zdravstvenu politiku Will Humphrey uspoređuje situaciju s američkim pritiskom na europske saveznike oko izdvajanja za obranu: „Ove zemlje nemaju velike proračunske viškove za skokovito povećanje potrošnje na lijekove, no možda će morati popustiti ili riskirati nova kašnjenja.”
Za sada, jaz između interesa proizvođača i mogućnosti javnih sustava ostaje dubok, a pacijenti diljem Europe mogli bi biti prvi kojima će se ispostaviti račun za novu rundu globalnog cjenovnog nadmudrivanja.
