Hrvatska i dalje nema djelotvoran odgovor na razdoblja kada vjetroelektrane i solarne elektrane proizvode više nego što mreža može primiti. Zbog uskih grla u prijenosu lani je izgubljena količina struje dovoljna za godišnju potrošnju više od 20 000 kućanstava, premda zemlja oko 60 % ukupnih energetskih potreba zadovoljava iz uvoza.
Stručnjaci godinama ukazuju da bi baterijski sustavi za pohranu energije premostili taj jaz – pospremili višak kilovatsati i vratili ga u mrežu kad potrošnja poraste. Interes investitora nikada nije bio veći, no administrativne prepreke koče projekte.
„Investitori još uvijek čekaju cijenu naknade za priključenje, od rujna 2022. godine, već 1200 dana. Cijena priključenja je ključni faktor koji utječe na odluku je li neki projekt isplativ ili nije”, upozorila je Tamara Kelava, voditeljica Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo Hrvatske gospodarske komore, na predstavljanju trećeg HGK-ova Position papera o obnovljivim izvorima energije.
Kelava je podsjetila da je cijeli proces povezan s izdavanjem energetskog odobrenja – prvim formalnim korakom za svaki projekt. Lokacijska dozvola mora se ishoditi u roku od tri godine od dobivanja energetskog odobrenja, no s aktualnim kašnjenjima to je, kaže, „nemoguć pothvat”. Rezultat: više od 350 MW već odobrenih kapaciteta već je isteklo i mora ponovno prolaziti proceduru.
HGK ističe kako bi brže definiranje naknade za priključenje i pojednostavljenje dozvola omogućili:
- veću sigurnost opskrbe,
- smanjenje uvoza električne energije i fosilnih goriva,
- stabilniji rad elektroenergetskog sustava uz integraciju sve većeg udjela obnovljivaca.
Dok čekaju rješenja, proizvedena "zelena" struja i dalje završava – u vjetar.