Na šibenskoj tržnici ovih je dana najtraženije jesensko voće – žižule. Iako se kilogram prodaje i do 8 eura, kupaca ne nedostaje.
„Stigla je jesen, stigle su i žižule. Cijena je prihvatljiva – 6 eura”, kazao je prodavač Zvonko Bljajić, dok se na drugim štandovima za ovu delikatesu traži i koji euro više. Kupci ipak posežu za vrećicama. „Skupe su dosta, ali kupim, pola kilograma ode u par dana”, priznaje Nevena Miljević. Irija Mikulandra kratko dodaje: „Meni odgovara u svemu, žižule volim i to je to.”
Plod stoljetne tradicije Najukusnije žižule na tržnicu stižu iz skradinskog zaleđa, gdje je berba na vrhuncu. U voćnjaku Andreja Krdžalića plodovi se pomno razvrstavaju: tvrde i krupne idu na tržište, suše se pretvaraju u rakiju i marmeladu. „Ima puno minerala – kalcija, kalija, magnezija, željeza – i sama po okusu je privlačna, ima slatko-kiselkasti okus”, opisuje Krdžalić.
Samo nekoliko kilometara dalje, Frane Skorić brine o četrdesetak stabala koja izdašno rode gotovo svake godine. „Ovo je izvorna žižula koja je prva bila tu. Od nje same korijen je prolazio i okolne žižule su zapravo nastavak njenoga življenja”, objašnjava Skorić, dodajući da prva mladica datira otprije dvjesto godina, kad ju je u Skradin donio pomorac iz Venecije.
Posebna mikroklima – slana iz Krke i „debela” zemlja – čini Skradin idealnim za ovu voćku. „Ovo je područje koje ljubi ovu žižulu, bočata voda jako je bitna za napredak stabla”, naglašava Skorić.
Unatoč pokušajima da se stabla prenesu drugdje, kažu da nigdje ne uspijevaju kao u Skradinu. Zato su za mnoge Dalmatince, a osobito Šibenčane, žižule neizostavan okus jeseni – bilo da ih zovu žužub, čičinka ili čičindula, uvijek ostaju sočan podsjetnik na dugu tradiciju i plodnu zemlju koja ih rađa.