Nuklearno oružje od svog je razornog debija 1945. godine ostalo egzistencijalna prijetnja čovječanstvu. Kako podsjeća najnovija analiza, međunarodna je zajednica nakon Hirošime i Nagasakija postupno gradila cijeli sustav sporazuma, normi i institucija osmišljenih da spriječe nuklearni rat i zaustave širenje oružja za masovno uništenje.
Danas je ta nuklearna sigurnosna arhitektura – skup mehanizama koji su desetljećima ublažavali globalne napetosti – pod ozbiljnim pritiskom. Autori studije ističu da je sigurnost „ozbiljno narušena”, a aktualna utrka u naoružavanju dodatno pojačava rizike 21. stoljeća.
Ipak, premda slabljenje dogovora povećava razinu nesigurnosti, zaključak analize nije posve pesimističan. Uz priznavanje golemih izazova, naglašava se kako „nije sve izgubljeno”: uporni diplomatski napori, revitalizacija postojećih institucija i obnova političke volje mogu obnoviti i osnažiti globalni režim kontrole nuklearnog naoružanja.
Analitičari stoga pozivaju na:
- hitno jačanje multilateralnih foruma koji se bave neširenjem oružja,
- dosljedno pridržavanje postojećih sporazuma te rad na novim mehanizmima prilagođenima suvremenim tehnologijama,
- otvoren dijalog velikih sila bez kojega, upozoravaju, svaki sustav kontrole ostaje krhak.
Poruka je jasna: erozija pravila ne mora nužno završiti katastrofom, ali će svijet bez odlučnog djelovanja sve teže držati nuklearnu prijetnju pod nadzorom.