Tjedan dana nakon što su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli zračne udare na Iran, europski se čelnici istodobno ograđuju od kampanje i gomilaju vojnu opremu na Bliskom istoku.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron na društvenim je mrežama poručio: „Mi nismo u ratu”, ali je istodobno podigao borbene zrakoplove Rafale iznad Ujedinjenih Arapskih Emirata i uputio nosač zrakoplova „Charles de Gaulle” prema istočnom Sredozemlju kako bi osigurao pomorske rute.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni naglašava da „ne želi ići u rat”, no pristala je rasporediti protuzračne sustave u državama Perzijskog zaljeva i dopustiti američkim zrakoplovima logističko korištenje talijanskih baza. Čak je i ta ograničena potpora izazvala kritike kod kuće, gdje Trump ostaje izrazito nepopularan, a Melonijeva vlada uskoro izlazi na referendum o pravosudnoj reformi.
U Londonu se premijer Keir Starmer suočava s dvostrukim pritiskom: dio saveznika strahuje da se Britanija previše približava američkom pothvatu, dok ga predsjednik Donald Trump proziva da „nije Winston Churchill” jer London u prvom valu nije stavio britanske baze na raspolaganje za udare. Britanska vlada potom je, tiho i bez pompe, ipak poslala avione Typhoon, ratne brodove i sustave za obranu od dronova.
Njemački kancelar Friedrich Merz sažeo je europsku dvojbu nakon razgovora u Bijeloj kući: „Ne znamo hoće li ovaj plan uspjeti… ovaj plan nije bez rizika, a i mi bismo morali snositi njegove posljedice.” Kod kuće je ipak optužen da nije stao u obranu Starmera i španjolskog premijera Pedra Sáncheza kada ih je Trump prozvao zbog uskraćivanja baza.
Analitičari podsjećaju da je europski manevarski prostor ograničen. Washington nije konzultirao saveznike prije početka operacije, a Trumpove ciljeve dodatno zamagljuju domaća politika, cijene nafte i stanje na tržištima. U međuvremenu se Pariz koncentrira na Libanon: najavljuje isporuku oklopnih transportera libanonskoj vojsci i lobira za primirje kako bi spriječio širevanje sukoba nakon što je Hezbolah raketirao Izrael.
Strah od kaosa u Iranu dodatno pojačava pritisak. „Ako bi došlo do kolapsa i velikih izbjegličkih valova, to bi izravno pogodilo Europu”, upozorava Thomas Wright iz instituta Brookings.
Za sada europske vlade pokušavaju nemoguće: smiriti Bijelu kuću, zaštititi vlastite interese na terenu i izbjeći bijes domaće javnosti koja novog bliskoistočnog rata ima – previše.
