Mlada HRT-ova reporterka Ines Strilić kaže da joj je „najdraže što može omogućiti ljudima – da budu vidljivi”. U razgovoru je opisala kako izgleda radni ritam na nacionalnoj televiziji, zašto joj je Dnevnik ipak poseban izazov te kako je uopće odlučila postati „teta s televizije”.
Od dječjeg sna do studija
„Još kad sam bila dijete, u našoj je kući televizija bila stalno upaljena. Fascinirale su me voditeljice i reporterke pa sam svima govorila da ću, kad odrastem, biti ‘teta s televizije’. I tako je sve počelo”, prisjetila se Strilić svojih prvih medijskih ambicija.
Dnevnik – najveći stres i najveća nagrada
Reporterka se danas pojavljuje u brojnim emisijama javne radiotelevizije, ali priznaje da Dnevnik traži posebnu dozu koncentracije. „Svakom se prilogu posvetim maksimalno, no kod Dnevnika je ipak nešto veći stres”, ističe. Ipak, dodaje da se sav pritisak „preživi” kada prilog izađe kako je zamišljen.
Fleksibilni planovi
Strilić tvrdi da ne želi postavljati čvrste okvire za karijeru. „Imam puno planova i želja, ali vjerujem da se najbolje stvari često dogode neplanirano”, objašnjava. Vodilja joj je, kaže, dati ljudima priliku da se čuje njihov glas i da njihova priča dobije prostor.
Iako priznaje da tempo nije lagan, mlada novinarka tvrdi da je upravo osjećaj da je nekome pomogla da postane vidljiv vrijedan svake minute uloženog truda.