Bruxelles i Canberra sredinom veljače ponovno sjedaju za pregovarački stol u pokušaju da, nakon gotovo desetljeća razgovora, zaključe sveobuhvatan sporazum o slobodnoj trgovini. No, kao i u slučaju glasovitog dogovora s državama Mercosura, ključna prepreka ponovno je – govedina.
Kvota koja dijeli pregovarače
Australiji je EU trenutno tek sporedno izvozno odredište, ali tamošnji proizvođači žele veće carinske kvote bez pristojbi kako bi nadoknadili gubitke na drugim tržištima. Kina je početkom siječnja uvela carinu od 55 % na uvoz govedine iznad kvota, a Sjedinjene Države ostaju glavno, ali ne i jedino tržište. Zato je „strategijski važno da Australija osigura bolji pristup EU-u“, poručuju proizvođači.
Čelnik australske poljoprivredne komore Hamish McIntyre nedavno je upozorio: „Australian negotiators must continue to push for materially improved offers for Australian agriculture, in particular for Australian red meat, dairy, sugar and rice producers.”
Strahovi europskih farmera
S druge strane, europski poljoprivrednici, osobito irski stočari, strahuju od konkurencije u segmentu najskupljih rezova mesa. „We know that Australia is seeking to export high-value cuts, which will compete directly with Irish production“, kaže Liam MacHale iz Irskog farmerkog udruženja u Bruxellesu.
Prošlogodišnji prosvjedi zbog dogovora s Mercosurom Bruxellesu su još svježi. Tada je Europska komisija morala ponuditi izvanrednu „ručnu kočnicu“ i strože kontrole uvoza da bi umirila dio država članica, no Europski parlament ipak je pokrenuo postupak pred Sudom EU-a. Mnogi se boje da bi ustupci Australiji mogli ponovno zapaliti isto nezadovoljstvo.
Kvaliteta umjesto cijene – ali u kojim količinama?
Za razliku od južnoameričkih proizvođača, Australci se hvale sustavom sljedivosti i održivosti kojim dokazano izbjegavaju uporabu hormona rasta zabranjenih u EU-u. „Njihovo se meso manje natječe cijenom, a više kvalitetom“, ističe briselski trgovinski stručnjak David Kleimann. Dorin-Ciprian Grumaz s Europskog sveučilišnog instituta dodaje da su sporni hormoni „uglavnom nebitno pitanje“ zahvaljujući australskim certifikatima.
Time se fokus pregovora premješta s standarda na količine. Pitanje je kolika bi dodatna kvota bila politički podnošljiva za Bruxelles. Još 2016. dio zastupnika Europskog parlamenta tražio je "bilateral safeguard measures" za slučaj naglog rasta uvoza. Danas, nakon iskustva s Mercosurom, ratifikacija bilo kakvog sporazuma mogla bi biti još teža.
Hoće li recept iz Mercosura opet uspjeti?
Analitičari upozoravaju da kopiranje modela iz južnoameričkog dogovora – zaštitne klauzule i financijska kompenzacija – može naići na zamor i skepsu. Kleimann procjenjuje da se „dogovor s Australijom zasad ne doživljava s istom razinom hipersenzibilnosti“, ali dodaje da to neće spriječiti nove prosvjede ako farmeri procijene da im prijeti gubitak prihoda.
Za Komisiju je otvaranje tržišta Australiji dio šire strategije diversifikacije dobavnih lanaca i smanjenja ovisnosti o pojedinim partnerima. Istodobno, poljoprivredni sektor – snažan i politički utjecajan u više članica – jasno poručuje da ne želi ponovno biti kolateralna žrtva trgovinske diplomacije.
Pred pregovaračima su, dakle, dva tjedna da pronađu kvotu koja će biti dovoljno velika za Canberru, a dovoljno mala za europske farme. U suprotnom, još jedan ambiciozni trgovinski pakt mogao bi završiti na ledu – ovaj put zbog odreska više ili manje.