Otoplastika, odnosno operacija istaknutih ušiju, spada među najtraženije estetske zahvate uz korekciju nosa. Premda je riječ o zahvatu koji ne rješava zdravstveni problem, mnogi ga doživljavaju kao životnu prekretnicu zbog narušenog samopouzdanja koje „klempave“ uši nerijetko uzrokuju.
Dr. Malić, koji na društvenim mrežama redovito objašnjava detalje estetskih postupaka, upozorava da se uši kod dijela pacijenata mogu vratiti u izvorni položaj. Naveo je tri ključna razloga za takav neuspjeh.
-
Pogrešna operativna tehnika
Izbor metode mora biti prilagođen vrsti deformiteta. Primjerice, Mustardé stvara novi pregib antihelixa šavovima, Furnas smanjuje kut uha i glave, dok se kod tvrdokorne hrskavice rabe tehnike „omekšavanja“ poput Stenströma. Kada kirurg odabere neadekvatnu metodu, korekcija može popustiti. -
Zanemarivanje postoperativne trake
Tijekom prvih šest tjedana nakon zahvata preporučuje se noćno nošenje elastične trake. Ona čuva novouspostavljeni kut i štiti šavove od pritiska jastuka ili naglih pokreta. Izostanak trake ostavlja hrskavicu pod utjecajem njezina „pamćenja“, pa se polako vraća u stari položaj. -
Prebrzi povratak fizičkim aktivnostima
Sport, nošenje kacige ili čak nenamjerni udarac mogu poremetiti još nesraslu hrskavicu. Time se riskira pucanje šavova i povratak deformacije.
Cijena zahvata također varira. U većini zagrebačkih i riječkih poliklinika stoji oko 1500 do 1700 eura, dok najviša zabilježena tarifa doseže 2050 eura. Iako financijski zahtjevna, otoplastika za mnoge ostaje ulaganje u samopouzdanje – pod uvjetom da se pomno prate upute kirurga i izbjegnu opisane zamke.