Svaki prosinac donosi dobro poznatu zvučnu kulisu: rafali petardi, zaglušne eksplozije vatrometa i treperava svjetla koja obasjavaju nebo. Iako se rasprave o ograničavanju pirotehnike iz godine u godinu ponavljaju, praksa na ulicama pokazuje da su pravila slabo primjenjiva baš kada je buka najintenzivnija.
Najtiše, ali i najugroženije žrtve ovog blagdanskog ‘slavlja’ su životinje. Psi, mačke, ali i ptice i divljač na pucnjeve ne reagiraju uzbuđenjem, nego paničnim bijegom, drhtavicom ili potpunom dezorijentiranošću. U osječkom Azilu za pse to iz prve ruke potvrđuje Ivana Crnoja, osnivačica Udruge Pobjede: „To mi je nevjerojatno, da manjina maltretira većinu.”
Crnoja napominje da vlasnici pasa često posežu za „humanim sredstvima za smirenje”, no upozorava kako prije davanja bilo kakvih preparata treba barem telefonski konzultirati veterinara kako se ne bi predoziralo životinju. Istodobno, naglašava, mogućnosti zaštite kućnih ljubimaca ostaju ograničene dok god se zabrane i kontrole pirotehnike ne provode sustavno.
Veterinari preporučuju nekoliko osnovnih mjera: držanje životinja u zatvorenom prostoru, stvaranje mirnog kutka s omiljenim dekama te pojačanje zvuka televizora ili glazbe kako bi se ublažio vanjski prasak. Međutim, čak ni ta ‘domaća’ rješenja ne mogu u potpunosti neutralizirati stres kada niz ulica prorade petarde velikog kalibra.
Dok protivnici pirotehnike traže strože kazne i potpunu zabranu prodaje najglasnijih sredstava, zagovornici se pozivaju na tradiciju i „čar blagdana”. Rezultat je začarani krug u kojem se, iz godine u godinu, ponavljaju apel, rasprava i — na kraju — ista bučna realnost.
Aktivisti stoga pozivaju građane da, ako već ne mogu zaustaviti vatromet u susjedstvu, barem prijave rizično rukovanje pirotehnikom i osvijeste okolinu o posljedicama. Jer dok posljednji bljesak nestaje s neba, mnoge životinje još satima, pa čak i danima, osjećaju odjek svakog pojedinačnog pucnja.