Sve češće dijagnoze iscrpljenosti
Kronična iscrpljenost na poslu – popularno nazvana burnout – sve je prisutnija dijagnoza u ordinacijama obiteljske medicine. Dok klasičan „težak tjedan” prolazi uz vikend-odmor, burnout je stanje dugotrajnog stresa koje onemogućuje normalno funkcioniranje. Liječnik opće prakse, utvrdi li da su simptomi ozbiljni, može odmah otvoriti bolovanje i uputiti pacijenta na dodatnu psihološku podršku.
Kako to izgleda u praksi? Rasprava pokrenuta na Redditu okupila je desetke anonimnih svjedočanstava – od kratkih predaha do potpunog ishoda iz radnog odnosa.
„Vratio sam se, a onda hladan tuš”
Jedan korisnik opisuje da je nakon deset godina rada u istoj tvrtki dobio tek dva tjedna bolovanja. Po povratku ga je, kaže, dočekala poruka šefa: „Više niste potrebni.” Iznenadni otkaz naveo ga je da potpuno izgubi interes za, kako je napisao, „rad za sitne hrvatske poslodavce”.
Austrijska praksa – šest tjedana odmora
Sasvim drukčije iskustvo donosi komentatorica zaposlena u Austriji. Liječniku je otišla samo po dva dana predaha, a kući se vratila sa šest tjedana bolovanja. Kada je došlo vrijeme za produljenje, odlučila je dati otkaz i fokusirati se na liječenje, jer se, kako navodi, nije osjećala spremno vratiti se istom poslu.
Alarm tek kad zakazuje tijelo
Nekima je, svjedoče, trebalo da se pojave i fizički simptomi. „Čekala sam dok nisam razvila neurološke probleme. Nitko me ništa nije pitao – odmah su me stavili na bolovanje do daljnjeg, između pregleda po 4, 6 ili 8 tjedana”, napisala je jedna žena, upozorivši da odgađanje liječenja samo povećava rizik od trajnih posljedica.
Crni humor iza stvarne muke
U raspravu se uvukao i crni humor. Jedan komentator našalio se da je „gotovo zadavio šeficu” – bezuspješan pokušaj, primijetio je – ali je ipak dobio dva i pol mjeseca slobodno tijekom ljeta. „Potpuno sam se oporavio tek nakon šest mjeseci i promjene posla”, zaključio je.
Biti na bolovanju nije luksuz, već nužnost
Primjeri s foruma jasno pokazuju da je otvaranje bolovanja zbog burnouta legitimno i, često, jedini izlaz iz začaranog kruga pretjeranog rada. No, povratak na posao može biti stresniji od samog oporavka – od otkaza do novih radnih zadataka koji čekaju nakupljeni na stolu.
Stručnjaci stalno upozoravaju: čim se pojave znakovi kroničnog umora, potrebno je reagirati – razgovarati s liječnikom, potražiti psihološku pomoć i, ako treba, uzeti predah. Burnout nije osobni neuspjeh, već signal da je sustav preopterećen i da radnik treba, barem nakratko, – sustavnu pomoć umjesto još jednog zadatka.