Njemačka se posljednjih dvadeset godina zaplela u mrežu propisa koja, kako sve češće pišu tamošnji komentatori, nalikuje „zaštitarskoj religiji”. Pod krilaticom zaštite bioraznolikosti, žabe, gušteri, šišmiši pa čak i poljski hrčci dobili su moć zaustavljanja velikih infrastrukturnih i stambenih zahvata – fenomen koji se ironično naziva „Krötokratie”, odnosno žabokracija.
Posljedice su golema odgađanja i poskupljenja projekata u građevinarstvu, ali i u automobilskoj industriji, gdje se nova postrojenja moraju prilagođavati mikrostaništima na gradilištu. Primjeri idu od škola i prometnih čvorišta do tisuća prijeko potrebnih stanova. Dovoljna je, tvrde investitori, „jedna malena lokva u kojoj se navodno mrijesti krastača” da administracija povuče kočnicu.
Najpoznatiji simbol tog sudara interesa postao je megaprojekt Pankower Tor u Berlinu. Gradnja nove četvrti – koja je trebala donijeti stanove, trgovine i radna mjesta – zaustavljena je zbog zaštićenih vrsta na lokaciji. Kritičari poručuju da se iza plemenitog cilja očuvanja prirode krije zakonski labirint koji Njemačkoj već sada povećava troškove i sputava investicije.
Premda sve glasniji poslovni krugovi traže reformu, političari zasad uglavnom izbjegavaju izravno reći „dosta”. Strah od ekološkog otpora i sudskih tužbi održava status quo u kojem žabe i gušteri imaju, barem privremeno, prednost pred dizalicama i mješalicama za beton.