Priča bake Ane iz Zmijavaca, stogodišnjakinje koja nikada nije naučila čitati, ali je naučila preživjeti, posljednjih je dana izazvala lavinu reakcija na društvenim mrežama. Hrvatska radiotelevizija podijelila je njezino svjedočanstvo na Instagramu, opisujući ga kao „svjedočanstvo o životu, patnji i snazi koja nadilazi riječi”.
Iako je rođena bez roditeljske sigurnosti – majka joj je umrla kad je imala 13 godina, a otac poginuo u ratu – Ana je preuzela skrb o šestero braće i sestara. Prisjeća se godina gladi tijekom Drugoga svjetskog rata, kada su, kaže, „po nedilju dana pure nema, kruva nema”. Svaki komad brašna bio je dragocjen, pa se hrana dijelila „kacivalu onomu, kacibalu ovomu, da se rasporedi”.
Rat joj je ostavio trajne uspomene. Kuće u kojima je služila kao djevojka nalazile su se uz grobove poginulih partizana i domobrana, a nju su, prisjeća se, tjerali da odjeću skida s mrtvih. „Par puta mi pozlilo… ono krvi”, govori, dodajući da takve prizore „ne daj Bože doživjeti nikome”.
Život je nastavio iskušavati njezinu izdržljivost. Udala se s 16 godina i rodila osmero djece; dvoje je preminulo ubrzo nakon rođenja, šestero je podigla u skromnim uvjetima. Radila je u polju – od vinove loze do duhana – i svaki urod nosila na vagu da zaradi barem minimalnu plaću.
Unatoč nizu tragedija, stogodišnjakinja se nije predala. „Sto godina, evo. Bilo je svega”, sažima danas, a njezina rečenica odzvanja kao poruka o izdržljivosti generacija koje su proživjele rat, glad i siromaštvo.
Reakcije publike potvrđuju da je bakin govor snažniji od mnogih povijesnih lekcija. Komentari korisnika poručuju kako bi „ovakve priče trebalo prikazivati odmah nakon Dnevnika”, kako bi se podsjetilo na cijenu slobode i snagu ljudskog duha.