Građanski otpor projektima, od megafarme pilića u Sisku do sunčanih elektrana u Pregradi i Sinju, na prvi pogled djeluje kao nerazumna borba protiv radnih mjesta i razvoja. No brojke profesora Marinka Škare s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma sugeriraju da je problem dublji – Hrvatska privlači pogrešnu vrstu stranog kapitala.
Prema podacima Hrvatske narodne banke, čak 28 % izravnih inozemnih ulaganja završava u financijskim uslugama, 15 % u nekretninama, a 13 % u trgovini. Ukupno, gotovo 60 % FDI-ja slijeva se u sektore s malo radnih mjesta, bez prijenosa tehnologije i skromnim izvoznim potencijalom.
• Proizvodnja: 19 % • ICT: 7 % • Turizam: 4 %
„Trenutna struktura FDI-ja u Hrvatskoj pokazuje jasnu orijentaciju prema sektorima s niskom dodanom vrijednošću, i to je suprotno onome što nam treba u eri umjetne inteligencije”, upozorava Škare.
Građanski prosvjedi tako nisu nužno izraz mržnje prema novcu, već signal nezadovoljstva modelom razvoja koji preferira brzi profit pred dugoročnom proizvodnjom i tehnološkim iskorakom. U zemlji koja „visi na rubu III. svjetskog rata”, kako kažu organizatori prosvjeda, pitanje kakve investicije dopuštamo postaje jednako važno kao i pitanje koliko ih je.
Dok Vlada i lokalne vlasti potiču „svaku” investiciju, prosvjednici poručuju da Hrvatska ima pravo birati kapital koji otvara visoko-kvalificirana radna mjesta i jača izvoznu konkurentnost – a ne samo onaj koji puni trgovačke centre i mjenjačnice.