Beograd – Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma i dugogodišnji liberalni političar, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju konstatira da Srbija nakon 13 godina vlasti Aleksandra Vučića „živi u terminalnoj fazi lošeg režima“ koji se održava na represiji, propagandi i zamjeni teza.
• Protesti bez jasnog smjera
Vuletić podsjeća da višemjesečni studentski i građanski prosvjedi nisu uspjeli artikulirati koherentan politički odgovor. Smatra da je bojkot izbora 2020. „režimu dao umjetna pluća“ do 2027., dok se današnji prosvjedi „guraju na rusku vodenicu“ i gube fokus.
• Zapad snizio očekivanja
„Zapad nema alternativu s kojom bi razgovarao“, kaže Vuletić, odbacujući tezu da EU i SAD podržavaju Vučića. Europske dužnosnike uspoređuje s nastavnikom koji buntovnog učenika prepušta zadnjoj klupi, pod uvjetom da „ne pravi gluposti“.
• Opasnost od još radikalnije politike
Ako pobijede akteri s Vidovdanskog skupa, upozorava, „Srbija će najviše stradati“ – slijedio bi prekid eurointegracija, forsiranje „srpskog integralizma“ i jačanje ruske influence, uz dodatne pritiske na BiH, Crnu Goru i Kosovo.
• „Oluja“ je kraj rata, ne početak
Vuletić naglašava da je u Srbiji i dalje tabu priznati odgovornost za ratove 90-ih. Podsjeća da je kampanja protiv Borisa Miloševića i Milorada Pupovca 2020. pokazala koliko je društvo „nespremno suočiti se s vlastitim zločinima“. Smatra da bi Zagreb tada trebao snažnije podržati Pupovca: „Bio bi to pravi udarac beogradskoj agresivnoj politici.“
• EU agenda „nema šansu“
Prema njegovim riječima, potpora ulasku u EU pala je sa 50 na 30 posto; medijski karteli – režimski i oni bliski United Grupi – održavaju polarizaciju, dok istinski proeuropski glasovi „nemaju ni dva posto političkog prostora“.
• Litij i dvostruka igra
Komentirajući sporni rudarski projekt Jadar, Vuletić tvrdi da Bruxelles ne ucjenjuje Srbiju, dok vlast „sjedi na dvije stolice“ – prodaje oružje Ukrajini, a istodobno izbjegava sankcije Rusiji.
• Bez katarze nema napretka
Podsjetio je na 30. obljetnicu genocida u Srebrenici i „zabranjenu“ inicijativu za zakon protiv negiranja genocida: „Zlo devedesetih u Srbiji nije ni prepoznato, a kamoli osuđeno.“ Dok se ne uspostavi konsenzus o prošlosti, zaključuje, „neće biti normalnih odnosa ni s Hrvatskom ni s regijom“.
Vuletić ostaje skeptičan prema skoroj promjeni: „Europska agenda u Srbiji nema šansu dok mediji i politika hrane mitove.“ No ističe da je regija „gladna drukčije Srbije“ – one koja bi se jasno distancirala od nacionalističke ostavštine i okrenula se europskim vrijednostima.