Masovni prosvjedi koji proteklih tjedana potresaju Beograd, Novi Sad i druge srpske gradove na prvi su pogled pokrenuti zbog studentskih zahtjeva, tragične pogibije radnika pri rušenju novog kolodvora u Novom Sadu i optužbi za korupciju. Ipak, iza transparenta i blokada stoji znatno šira priča o geopolitičkom svrstavanju predsjednika Aleksandra Vučića.
Prema analizama koje kolaju srpskom i regionalnom javnošću, Vučić je – nakon godina balansiranja između Moskve, Pekinga i zapadnih metropola – jasno odabrao Europsku uniju i Sjedinjene Države. Bruxelles mu, tvrdi se, otvara vrata kreditima i infrastrukturnim projektima, dok Washington nudi političku i investicijsku potporu. EU-čelnica Ursula von der Leyen javno je stala uz Vučića dok su prosvjedi još bili mirni, a administracija bivšeg predsjednika Donalda Trumpa njegov je „stabilokratski“ model također prepoznala kao koristan.
Zapad, navodi se, zauzvrat očekuje stabilnost, otvaranje srpskih rudnika litija i nastavak kupnje zapadnog naoružanja, što Beogradu daje prostor za oštriji odgovor na ulični pritisak. U isto vrijeme Moskva šalje sasvim drugačije signale. Glavni ideolog Kremlja Aleksandar Dugin poručio je:
„Svi Srbi žele da Vučić ode… Vučić je gotov, njegov legitimitet je nestao... Vučić mora otići.“
Ruske obavještajne strukture, sugerira se, preuzele su koordinaciju pobune te traže alternativu sadašnjem srpskom lideru. Među imenima koja se spominju kao mogući nasljednici su bivši šef BIA-e Aleksandar Vulin, profesor Mile Lompar, političar Momčilo Trajković te čelnici pročetničke stranke Dveri, no nijedan zasad nije stekao širu popularnost.
Prosvjedi su u međuvremenu poprimili snažan nacionalistički ton. Uz srpske i četničke zastave povicima se zaziva „oslobađanje Kosova“, a marginalno i vraćanje drugih teritorija s većinskim srpskim stanovništvom. Zastava Europske unije gotovo da nema, kao ni izraženog entuzijazma za ulazak u EU.
Istodobno, srpska vojska sve učestalije vježba s NATO-om. Najnovija združena vježba „Platinasti vuk“, održana krajem lipnja, okupila je vojnike SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Grčke, Sjeverne Makedonije, Mađarske, Italije, Crne Gore i Rumunjske, podsjetivši Moskvu da Beograd surađuje i s Alijansom.
Poruka iz Kremlja stigla je brzo: „ne opraštamo naoružavanje Ukrajine“. Time su, tvrdi se, ruske službe dale do znanja da su spremne raditi na Vučićevoj smjeni. Analitičari upozoravaju da bi povratak tvrdih nacionalističkih opcija u vrh srpske politike mogao ponovno otvoriti pitanje granica na Balkanu.
Za Hrvatsku – koja, kako pokazuju ankete, mahom simpatizira prosvjednike – paradoksalno je možda najpovoljniji ostanak Vučića na čelu Srbije. Njegov prioritet, navodi tekst, ostaje vlast, dok dio opozicije već glasno mašta o „zajedničkim srpskim zemljama“.
