Vinogradi vrgoračko-neretvanskog kraja – jednog od najvećih hrvatskih vinogorja s približno 13 milijuna trsova, od čega se oko 6,5 milijuna nalazi na vrgorskoj strani – ulaze u još jedno ljeto obilježeno ekstremnom sušom i rastućim troškovima proizvodnje.
Diplomirani inženjer agronomije Milan Franić, nekadašnji prvak tamošnje proizvodnje jagoda, prije nekoliko je godina zamijenio 15.000 sadnica slasnog crvenog voća sa četiri hektara vinove loze. Razlog: kronični nedostatak radne snage.
„Jagode ne mogu čekati, a berača nema. U vinogradu se s puno manje ljudi mogu obraditi četiri hektara”, objašnjava Franić. Najveći dio posla trenutačno odrađuju sezonski radnici iz susjedne Hercegovine, dok se broj domaćih berača – uglavnom starijih od 65 godina – rapidno smanjuje.
Ulog do 25 tisuća eura po hektaru
Franićevo novo poglavlje nije bilo jeftino. Podizanje hektara vinograda košta između 20.000 i 25.000 eura. On očekuje da će investiciju vratiti za otprilike pet godina, oslanjajući se na prinose od 15 do 20 tona grožđa po hektaru i dogovoreni otkup pošipa i maraštine s vinarijom na Korčuli.
‘Kap na kap’ kao spas u sušnim godinama
Prava kiša u vrgoračkom polju nije pala gotovo 50 dana, a visoke temperature posebno pogađaju vinograde na plitkom tlu „u kamenu”. Iako loza u Vrgoračkom Jezeru zahvaljujući dubokom korijenu podnosi sušu bolje od drugih područja, Franić ističe da je navodnjavanje postalo pitanje opstanka:
„Tko danas ozbiljno misli o vinogradarstvu, mora uvesti sustav ‘kap na kap’. Bez njega ste prepušteni nebu.”
Postavljanje pumpi, dovodnih cijevi i dobivanje dozvole za zahvat na površinskim vodama stoji dodatnih 5.000 do 10.000 eura, ali, kako kaže, „ljeta su postala duga i bez oborina, a klima se mijenja – nema druge”.
Strah od kiša nakon Velike Gospe
Vinogradare, trenutačno fokusirane na borbu protiv suše, pritišće i druga krajnost. Ako u drugoj polovici kolovoza padnu obilnije kiše, grožđe bi mogla napasti trulež. „To nam je najveći strah”, priznaje agronom.
Dok koza – tradicionalni hranitelj Zabiokovlja – polako nestaje iz kraja, jagoda se bori za opstanak, a vinova loza podnosi sve veći teret klimatskih i ekonomskih izazova. Budućnost vrgorskog vinogorja, poručuju proizvođači, leži u modernizaciji, sustavima navodnjavanja i – ako se uspije pronaći – novoj generaciji radnika spremnih ostati u polju.