BRUXELLES – Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošlog je tjedna u Pekingu postavila strože uvjete Kini, a samo nekoliko dana poslije na škotskoj obali dočekala je – uz širok osmijeh – trgovinski „rukovorni” sporazum s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.
Von der Leyen i Trump u nedjelju su se u Turnberryju, njegovu golf-odmaralištu, usuglasili da se planirane američke carine od 30 posto na većinu robe iz EU-a prepolove na 15 posto, uz izuzeća za pojedine sektore. Dvojac je pritom najavio stvaranje saveza za industrijske metale – čelik, aluminij, bakar i njihove derivate – kojim bi se „zajedničkom ogradom carinskih kvota na povijesnim razinama s povlaštenim tretmanom” štitila oba tržišta od kineske prekomjerne, subvencionirane proizvodnje, objasnio europski povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič.
Transatlantski kompromis uslijedio je nakon nategnutog samita EU-a i Kine, održanog povodom 50. godišnjice diplomatskih odnosa. Umjesto slavlja, von der Leyen je u Pekingu poručila da su odnosi stigli do „točke preokreta”: „Trgovina mora postati uravnoteženija”, upozorila je, najavivši da Unija ne može držati svoja tržišta širom otvorena dok Peking ne korigira praksu prekomjerne proizvodnje i ograničenja izvoza.
Kina je istodobno negodovala zbog uvrštavanja dviju njezinih banaka na novi EU paket sankcija Rusiji, a europski su pregovarači primijetili da Peking sve češće pribjegava takozvanoj „strategiji smrdljive ribe” – stvaranju novih sporova koje EU potom mora uklanjati u dugim pregovorima.
Na kraju su dvije strane postigle tek sporazum o bržem izdavanju dozvola za izvoz sirovina, dok su krupne teme – europske antidampinške carine na kineska električna vozila i pristup javnim natječajima za medicinsku opremu – ostale neriješene.
Hladniji ton prema Pekingu, smatraju analitičari, pomogao je von der Leyen pribaviti ustupke Washingtona, ali strategija nosi rizik. Francesca Ghiretti iz RAND-ove inicijative China Europe upozorava da SAD trenutačno pokazuje više interesa za vlastiti dogovor s Kinom nego za koordinaciju s partnerima: „Usklađivanje EU-a sa SAD-om po pitanju Kine ne donosi trenutačno olakšanje u napetostima između Washingtona i Bruxellesa.” Po njezinu mišljenju, Unija bi trebala „voditi politiku prema Kini koja se bavi odnosom EU-a i Kine, a ne time kakvu ulogu Kina ima u odnosu EU-a i SAD-a”.
I dok detalji transatlantskog sporazuma tek trebaju biti dorađeni, von der Leyen je poručila da se, kad Bruxelles i Washington nastupaju zajedno, „dobit vidi na obje strane”. Pitanje je hoće li i kako Peking uzvratiti – i hoće li europski „tvrdi” kurs donijeti trajno uravnoteženiju trgovinu ili samo otvoriti novu rundu nadmetanja tri ekonomska diva.
