Mladi voćar Matija Kovačić iz Bokšića prošloga je tjedna na parkiralištu u Vinkovcima podijelio oko tri tone krušaka — ne iz humanitarne akcije, nego iz revolta. Nepoznati su mu kradljivci, kaže, između subote i nedjelje ubrali i odvezli čak pet-šest tona prvoklasnih plodova namijenjenih trgovačkom lancu.
„Do voćnjaka se može doći iz nekoliko smjerova; dobra ekipa to pobere za tri-četiri sata”, opisuje Kovačić. Na pet hektara krušaka i 2,5 hektara breskvi godišnje proizvede oko 20 tona, ali se na tržištu bori s dampinškim cijenama i uvozom iz Južnoafričke Republike, Čilea, Argentine pa čak i susjedne Srbije. Primjerice, kupac iz Baranje ponudio mu je 50 centi za kilogram najkvalitetnije kruške, no odustao je kada je čuo da prijevoz stoji 100 eura.
Slične muke muče i velike proizvođače. Miroslav Kolić iz Jarmine ima 60 hektara jabuka pod zaštitnim mrežama i sustavima navodnjavanja, ali se i on žali na nedostatak berača te vrtoglavi rast troškova. U tijeku je gradnja hladnjače od 10 000 tona na zapadnom ulazu u Vinkovce, za koju Kolić tvrdi da će „promijeniti pravila igre na hrvatskom tržištu”.
Brojke potkrepljuju zabrinutost. Prema procjenama Svjetskog udruženja za uzgoj jabuka i krušaka (WAPE) koje iznosi predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota, hrvatska će berba jabuka ove sezone pasti na 48 000 tona, što je 27 % manje nego lani i 23,5 % ispod trogodišnjeg prosjeka. Tek 30–35 tisuća tona očekuje se u dugotrajnom skladištenju, dok će ostatak završiti kao industrijska roba. Krušaka se i dalje bere skromnih 2000 tona.
U cijeloj Europskoj uniji predviđa se 10,45 milijuna tona jabuka — 7,5 % ispod petogodišnjeg prosjeka — dok će kruške blago porasti na 1,79 milijuna tona, no i to je 2,5 % ispod trogodišnje razine. Italija, najveći europski proizvođač krušaka, očekuje pad od gotovo 25 %, dok Belgija bilježi rast od 32 %.
„Rast troškova, manjak radne snage i sve izraženija klimatska neizvjesnost udaraju na dugoročnu održivost voćarske proizvodnje”, upozorava Markota. U trgovinama bi kilogram jabuka ove sezone trebao stajati između 2 i 2,30 eura, dok se otkup prve klase predviđa na svega 80 centi.
Za domaće voćare to znači da, uz suše, oluje i sve drskije lopove, moraju računati i na tržište koje nerijetko nagrađuje tuđi uvoz, a ne njihov trud. Bez brže i snažnije potpore države, ističu, sve je manje onih koji će uopće pokušati održati hrvatske voćnjake na životu.
