Europa ubrzano traži načine kako smanjiti ovisnost o fosilnim sirovinama, a bioekonomija pritom sve češće prelazi iz teorije u industrijsku praksu. Posebno se to vidi u proizvodnji netkanih tekstila – kategoriji koja obuhvaća vlažne maramice, higijenske uloške i pelene – gdje se sintetička vlakna dobivena iz nafte mogu zamijeniti celuloznim alternativama.
Takva bio-vlakna, proizvedena iz drva iz održivo upravljanih šuma, potpuno su biorazgradiva pa ne ostavljaju mikroplastiku. Za razliku od poliestera ili polipropilena, ona se nakon uporabe razgrađuju bez štetnih ostataka, a potrošači pritom ne moraju mijenjati navike.
Britanski ispit zrelosti
Pravi test cijelog koncepta dogodio se nedavno u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je zabranilo plastična vlakna u vlažnim maramicama. Umjesto poremećaja na tržištu dogodilo se – gotovo ništa. Proizvođači su preformulirali proizvode, opskrbni lanac se prilagodio, a police trgovina ostale su pune.
„Pokazalo se da nema kompromisa: proizvod i dalje osigurava sigurnost, kvalitetu i izvedbu, a pritom je i ekološki odgovoran”, istaknula je Patricia A. Sargeant, izvršna potpredsjednica tvrtke Lenzing, koja celulozna vlakna isporučuje upravo za takve maramice.
Rezultat britanskog poteza signal je ostatku Europe da su komercijalno održive zamjene za plastiku već dostupne. Nonwovens industrija tako postaje ogledni primjer kako se prelazak s fosila na obnovljive izvore može provesti brzo i bez udara na potrošače – ključna poruka za ambiciozne planove Unije o jačanju ekonomske sigurnosti i smanjenju ovisnosti o nafti.