Leonardo da Vinci možda je nesvjesno anticipirao matematički princip koji će formalnu potvrdu dobiti tek više od četiri stoljeća nakon njegove smrti. Londonski stomatolog Rory Mac Sweeney u novoj studiji tvrdi da je u čuvenom crtežu „Vitruvijanskog čovjeka” iz 1490. pronašao omjer gotovo identičan tzv. tetraedarskom omjeru od 1,633 – zakonu optimalnog pakiranja kugli potvrđenom 1917.
Mac Sweeney je, proučavajući Da Vincijevu kombinaciju kruga i kvadrata, primijetio detalj koji je, kako kaže, promaknuo gotovo svim povjesničarima umjetnosti: u području prepona nalazi se jednakostranični trokut. Analiza tog trokuta otkrila je da odnos udaljenosti stopala i visine pupka iznosi približno 1,64 do 1,65, što se gotovo poklapa s tetraedarskim omjerom.
Autor studije povezuje nalaz s područjem svoje struke. U stomatologiji je od 1864. poznat Bonwillov trokut koji opisuje idealne odnose u ljudskoj čeljusti i dijeli isti omjer 1,633. Mac Sweeney smatra da to upućuje na širi biološki obrazac: ljudska anatomija mogla je evoluirati prema univerzalnim pravilima tetraedarske geometrije, jednako kao kristali i minerali u prirodi.
Rad je objavljen u časopisu „Journal of Mathematics and the Arts”. Hoće li znanstvena zajednica prihvatiti tvrdnju da je da Vinci nagovijestio matematički zakon prirode koji će tek kasnije biti formuliran, ostaje otvoreno pitanje.