Vedrana Rudan, jedna od najprepoznatljivijih književnica i kolumnistica u regiji, objavila je novu kolumnu pod naslovom „Velika ispod zvijezda” u kojoj bez zadrške govori o životu s rakom, strahu od prolaznosti i snazi ljubavi koja je okružuje.
U svom karakteristično sirovom tonu Rudan se prisjeća dana kada je, kako piše, „bila carica – djevojka koja je živjela bez straha, skakala s najviših stijena u Mošćeničkoj Dragi, zavodila muškarce i s ponosom pomagala majci”. Ta sjećanja kontrastira sa sadašnjicom obilježenom trajnom boli i lijekovima „koji ne djeluju”.
„Ležim na kauču. Što je moje? Čija sam? Nešto me očekivano boli”, zapisuje autorica, otkrivajući koliko ju je promijenio susret s bolešću. Liječnicima koji je prate pripisuje profesionalnu brigu, ali i distancu: „Lijekovi ne djeluju, doktori misle, kad o meni misle, da sam sva njihova… Smrt se dešava i onima koji su diplomirali medicinu.”
Unatoč fizičkim ograničenjima, Rudan tvrdi da njezin borbeni duh nije oslabljen. „I dalje sam carica i kraljica”, piše, zahvaljujući osobama koje joj svakodnevno pomažu. Posebno se obraća ženi po imenu Vesna: „Svako jutro s mene skidate pidžamu i na mene navlačite osmijeh.”
Reakcije čitatelja na društvenim mrežama potvrđuju koliko su njezine riječi odjeknule – stotine poruka podrške, divljenja i ohrabrenja stigle su već prvih sati nakon objave. Završna rečenica kolumne, „Gola sam, odjevena u sreću”, postala je lajtmotiv tih komentara, podsjećajući da se i u najtežim trenucima može pronaći tračak neumorne životne radosti.