Prije točno 114 godina u noći s 14. na 15. travnja 1912. potonuo je Titanic, dotad najveći i najluksuzniji putnički brod na svijetu. Od 2 224 putnika i članova posade živote je izgubilo oko 1 500 ljudi, ponajviše zato što na palubi nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje. Sudbinu preostalih 706 preživjelih promijenila je brza reakcija broda Carpathia, na kojemu je služilo čak 84 Hrvata – među njima tridesetak Labinjana.
Upravo njihovoj ulozi posvećena je nova izložba otvorena u Labinu, koja kroz dokumente i osobne predmete osvjetljava zaboravljeno poglavlje jedne od najvećih pomorskih tragedija. Središnje mjesto pripada priči o Jakovu Kranjcu – u obiteljskoj predaji poznatom i kao Joče Kronjac.
„Pranono je rođen u Kranjcima 11. kolovoza 1879., a na Carpathiju se prijavio u Liverpoolu 7. veljače 1912.”, zapisao je njegov praunuk, profesor Daniel Mohorović, koji je i suorganizator izložbe. Kranjac je na brodu radio kao konobar i prevoditelj za talijanski; nakon dramatičnog spašavanja preživjelih sam je sažeo doživljaj u rečenicu: „manikomio na more”. Za hrabrost je nagrađen brončanom medaljom i malim porculanskim tanjurićem – obiteljska relikvija s koje se, kako kaže Mohorović, još uvijek režu rođendanske torte.
Izložba podsjeća i na bizarnu epizodu s jednim od spašenih putnika, Antonom Kinkom, koji je već na Carpathiji prigovarao na kabinu, madrace i hranu, a kasnije se pismom žalio oboma brodarskim društvima. Mohorović se u šali pita je li „šalica“ koja je navodno poletjela prema Kinku stigla baš iz ruku kakvog labinskog konobara.
Herojstvo posade Carpathije ostavilo je trag i u Crikvenici: 18-godišnji konobar Josip Car na brod se ukrcao mjesec dana kasnije u Rijeci te kući donio originalni spasilački prsluk s Titanica. Riječ je o jednom od samo pet očuvanih primjeraka u svijetu i jedinom u Europi; danas se čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.
Carpathia, deset metara uža i stotinu metara kraća od Titanica, na sjevernoatlantskoj liniji Rijeka – New York plovila je svaka dva tjedna sve do srpnja 1914. Četiri godine kasnije potopila ju je njemačka podmornica, pa je – zajedno s Titanicom – završila na dnu Atlantika.
Između 1890. i 1914. s austro-ugarskih obala iselilo je više od 500 000 Hrvata. Mnogi od njih, poput Kranjca i Cara, ukrcavali su se na prekooceanske brodove tražeći bolji život ili – kao u ovom slučaju – postajali nenadani svjedoci povijesti. Labinska izložba podsjetnik je na njihovu hrabrost i na dio hrvatske pomorske baštine koji je predugo plovio ispod radara javnosti.