Iskusni inženjer Steve Rader nedavno je, nakon 36 godina rada u Johnson Space Centeru, odlučio napustiti NASA-u. Na internom okupljanju svojega tima priznao je koliko ga je pogodilo razdoblje nakon predsjedničke smjene 2017. godine: „I will say, I don't cry a lot … you can ask my wife, from the first few months I cried.“
Raderov odlazak dio je šireg vala – prema internim procjenama, tisuće zaposlenika posljednjih mjeseci napuštaju američku svemirsku agenciju. Među njima su i visokorangirani čelnici. Makenzie Lystrup, dosadašnja ravnateljica Goddard Space Flight Centera, dala je ostavku kratko nakon što je direktor Jet Propulsion Laboratoryja također podnio ostavku.
Istodobno, agencija se suočava s rezovima u proračunu. Kao odgovor, NASA je objavila nove smjernice za nabavu privatnih svemirskih postaja koje bi trebale naslijediti Međunarodnu svemirsku postaju. Cilj je pronaći fleksibilniji, tržišno orijentirani model suradnje, no odlazak ključnih ljudi otvara pitanje tko će nadzirati i provesti tako složene projekte.
Za dio zaposlenika, reže li se – kako kažu – i ono najvrjednije: mašta. Rader upozorava da bi institucionalni gubitak znanja i entuzijazma mogao „biti udarac našoj kolektivnoj imaginaciji“. Njegova je poruka odjeknula među kolegama koji strahuju da će administrativne promjene i financijski pritisci usporiti misije na Mjesec te razvoj planiranog nuklearnog reaktora od 100 kilovata na površini našeg prirodnog satelita do 2030. godine.
Dok NASA traži nove modele financiranja i privlačenja privatnih partnera, ostaje otvoreno hoće li uspjeti zadržati – ili barem na vrijeme nadomjestiti – stručnjake čije je iskustvo desetljećima oblikovalo američki svemirski program.