Hrvatska je i dalje daleko od energetske samodostatnosti. Novo kvartalno izvješće udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) otkriva da je u drugom tromjesečju ove godine čak 17,3 posto ukupno raspoložive električne energije došlo iz uvoza, a udio je iz mjeseca u mjesec rastao: u travnju 4,9 posto, u svibnju 19,6 posto, a u lipnju alarmantnih 32 posto.
Glavni razlozi leže u slaboj hidrologiji i zastoju fosilnih kapaciteta. Proizvodnja hidroelektrana bila je 23 posto ispod višegodišnjeg prosjeka zbog oskudnih proljetnih kiša i manjeg topljenja snijega, dok je termoelektrana Plomin stajala izvan pogona, a plinske su elektrane radile sve rjeđe zbog neisplativosti.
Istodobno su obnovljivi izvori postali okosnica sustava s 29,7 postotnim udjelom u raspoloživoj energiji. Vjetroelektrane su proizvele 723 GWh – skok od 44,3 posto zahvaljujući jakoj vjetrovitosti i novim postrojenjima (VE Mazin, Visoka, Opor). Sunčane elektrane podigle su proizvodnju za 71,6 posto, na 338 GWh, potaknute rekordnim širenjem kapaciteta: od srpnja prošle do srpnja ove godine priključeno je 447,7 MW novih solarnih sustava, u prosjeku 37,1 MW mjesečno. Elektrane na biomasu i bioplin dodale su 231 GWh, što je 5,5 posto više nego lani.
Ukupna domaća potrošnja u drugom kvartalu iznosila je 4 252 GWh – tek sedam gigavatsati manje nego u istom razdoblju 2024., ponajprije zbog toplijeg proljeća i slabije potrebe za grijanjem.
OIEH upozorava da, unatoč eksploziji zelene proizvodnje, visoka razina uvoza pokazuje kako „Hrvatska treba ubrzati razvoj OIE projekata i paralelno ulagati u mrežu i napredna rješenja za pohranu energije” kako bi se potrošači zaštitili od cjenovnih šokova i klimatskih oscilacija.
Pritom je neizvjesno hoće li državni poticaji – osmi paket mjera koji građanima trenutno drži niže račune za struju – biti produljeni nakon 30. rujna. Vlada je već odustala od regulacije maloprodajnih cijena goriva, a eventualno povlačenje iz subvencija za električnu energiju otvorilo bi put potpunijoj liberalizaciji tržišta i još izraženijem utjecaju uvoznih troškova na krajnje cijene.