U maslinicima i među suhozidima Istre odvija se tiha, ali odlučna borba za povratak autohtone istarske koze. Prema najnovijim podacima u županiji trenutno živi oko 140 grla, a projekt simboličnog usvajanja koji je prošle godine pokrenuo AZRRI u suradnji s Udrugom uzgajivača istarske koze i Istarskom županijom postao je pokretač novog vala interesa.
Program „Naša istarska koza – La Nostra Capra Istriana” omogućuje pojedincima, institucijama i tvrtkama da godišnjom donacijom od 500 eura pomognu uzgajivačima. Od tog iznosa 350 eura ide izravno vlasniku životinje, a 150 eura AZRRI-ju za edukaciju i promociju. Svaka „usvojena” koza dobiva ime usvajatelja, a posjeti su mogući uz prethodni dogovor.
Snježana Buić iz Marčane jedna je od prvih koja je prihvatila izazov. Na svom imanju u Muntiću brine o više od dvadeset koza i tri jarca, a zahvaljujući projektu čak je devet njenih koza dobilo svoje usvojitelje – među njima Grad Pula, Istarska županija, Grad Labin i Vodnjan.
„Ja san krenula s deset koza i znala točno koliko će mi tribati sijena. Ovaj program mi je omogućio da povećam stado, jer sredstva koja bih platila iz svog džepa sada su osigurana”, kaže Buić, dodajući da je, primjerice, novcem iz fonda nabavila utovarivač.
Ljubav prema životinjama nosi još od djetinjstva: „Od kad san imala jeno lito, ja san s blagom.” Danas na gospodarstvu ima i jarca koji je 2023. u Gudovcu proglašen šampionom, dok su preostala dva ocijenjena kao prva i druga klasa.
Buić naglašava da bez sustavne podrške ništa ne bi bilo moguće: „Bez AZRRI-ja i Istarske županije bi sve palo u vodu.” Iskustva s terena potvrđuju važnost institucionalne pomoći – mnogi uzgajivači iz drugih krajeva Hrvatske žale se na potpuni izostanak potpore, što im otežava plasman mesa i mlijeka.
U Istri se, pak, stvara čvrsta mreža uzgajivača koja surađuje i posuđuje jarce za parenje, uz odobrenje AZRRI-ja. Snježanin plan je uzgojiti vrhunske rasplodne jarce i tako dodatno ojačati genetsku bazu.
Kad dođe do pitanja zahtjevnosti posla, odgovara: „Meni je to gušt. Mene to opušta, smiri, napuni energijon… I ja dajen njima, a one meni.”
Istarska koza poznata je po čvrstom karakteru, ali i privrženosti vlasniku. Trenutno su njene koze u fazi zasušenja, pa Buić smanjuje energetsku hranu i pušta ih na pašu u ograničenim količinama kako bi prirodno „odmorile” vime.
Dok se stada polako šire, cilj je prijeći granicu ugroženosti i ponovno učiniti istarsku kozu prepoznatljivim simbolom regije – ne samo za domaće, već i za mnoge turiste koji sve češće zastaju kako bi fotografirali ove „šegave” životinje uz istarske putove.