ŠIBENIK – Kazališna i prevoditeljska scena Šibenika ostala je bez jednog od svojih najprepoznatljivijih glasova. Nakon kratke, teške bolesti u 84. godini života preminuo je Pero Mioč, redatelj, glumac, pedagog i nezaobilazni most prema poljskoj književnosti u hrvatskoj kulturi.
Rođen 12. siječnja 1942. u Žabljaku kod Livna, Mioč se zbog desetljeća stvaralaštva u gradu podno Šubićevca smatrao pravim šibenskim umjetnikom. Diplomirao je na zadarskom Filozofskom fakultetu, a zatim oblikovao kazališne daske diljem Dalmacije: u Šibenskom kazalištu, Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, Kazalištu lutaka u Zadru – gdje je bio i ravnatelj – te na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku.
Iako je potpisao brojne režije, pjesme, drame i eseje, trajni pečat ostavio je kao prevoditelj. Hrvatsku je čitateljsku publiku upoznao s djelima poljskih autora poput Hanne Januszewske („Tigrić Perica”), Adama Walnog („Kazalište predmeta”), Tadeusza Różewicza („Słowo po słowie”), Karola Wojtyłe („Poezje wybrane”), Zbigniewa Herberta („Svjedok zlovremena”) i Adriane Szymańske. Uredio je i antologiju „Plejada poljskih pjesnika 20. stoljeća”.
Mioč je prevodio i s bugarskog, slovenskog te ruskog jezika; među brojnim naslovima ističe se drama Stefana Caneva „Posljednja Sokratova noć”.
Šibenik se danas oprašta od umjetnika koji je svojim glasom i prijevodima otvorio pozornicu svijeta domaćoj publici.