Posljednji potezi administracije Donalda Trumpa – vojni napad na Venezuelu i „otmica” predsjednika Nicolása Madura te najava aneksije Grenlanda – izazvali su konsternaciju diljem Europe, koja još uvijek traži jedinstven odgovor.
Prema navodima iz teksta Damira Pilića, američka akcija uslijedila je „ničim izazvana”, a promatrači s druge strane Atlantika uspoređuju šutnju Bruxellesa s ranijom odlučnom reakcijom na rusku aneksiju ukrajinskih regija. U europskom javnom prostoru zato se otvara pitanje povijesnih usporedbi: tko je danas Churchill, tko Chamberlain, a tko Hitler?
Dok se dio analitičara pita zašto Europska unija nije odmah posegnula za sankcijama prema Washingtonu, drugi podsjećaju kako su se transatlantski odnosi temeljili na vojnom savezništvu i ekonomskoj međuzavisnosti. Istočnoeuropske članice, navodi se, sklonije su opravdati američku intervenciju zbog vlastitih povijesnih iskustava s komunističkim režimima, dok zapadni dio kontinenta zaziva diplomatski pritisak i poziva na poštivanje međunarodnog prava.
Iako se iz Bruxellesa zasad čuju tek općeniti pozivi na „suzdržanost svih strana”, činjenica da EU oklijeva povući poteze slične onima protiv Moskve potaknula je polemiku o dvostrukim standardima i strateškoj autonomiji. „Naivni promatrači čekaju da Europa reagira onako kako je reagirala kad je Putinova Rusija napala Ukrajinu”, stoji u tekstu, sugerirajući kako bi izostanak jasne reakcije mogao dodatno narušiti vjerodostojnost Unije.
Pilić zaključuje da se čitav kontinent sada pita kakvu će povijesnu ulogu odigrati njegovi vodeći političari: hoće li, poput nekadašnjeg britanskog premijera Nevillea Chamberlaina, posegnuti za politikom smirivanja, ili će se pojaviti neka današnja verzija Winstona Churchilla spremna na oštriju konfrontaciju – bilo prema Washingtonu, bilo prema vlastitim kolegama koji zagovaraju popustljivost.
