Na jutarnjem vlaku kroz Silicijsku dolinu stotine mladih programera zbijeni su za stolovima, prikovani za laptope. Zadaci bljeskaju na zaslonima: „fix this bug”, „add new script”. Pogled na brežuljke nitko ne primjećuje; svaki redak koda mali je korak prema općoj umjetnoj inteligenciji (AGI-ju) – sustavu sposobnom nadmašiti visokoobrazovane ljude.
Dok vlak staje u Mountain View, Palo Alto, Menlo Park i Santa Claru, putnici se razilaze po kampusima Google DeepMinda, Stanforda, Mete, Nvidije, OpenAI-ja i Anthropica. Iza kulisa njihovi vlasnici guraju iznose dosad nezabilježene u tehnološkoj povijesti.
• 2,8 bilijuna USD – procjena troška podatkovnih centara posvećenih AI-ju do kraja desetljeća. • 30 puta – koliko je porasla tržišna vrijednost Nvidije od 2020. • 2 milijarde USD tjedno – svježi rizični kapital koji sada ulazi u generativni AI.
„Everyone is working all the time”, upozorava voditeljica u DeepMindu Madhavi Sewak. „It’s extremely intense… No one’s taking a holiday.” Na hodnicima se priča kako bi Anthropicov AGI mogao stići 2026., a šef OpenAI-ja Sam Altman tvrdi da će „uskoro moći napraviti AI koji će zamijeniti mene”.
Gorivo te utrke su goleme server-farme. U halama tvrtke Digital Realty u Santa Clari stalci s procesorima urlaju glasnoćom mlaznog motora. Inženjeri ih zovu „screameri”. Samo jedna prostorija troši energiju 60 kuća, a novi se centri nižu: Metin kompleks u Louisiani veličine pola Manhattana, Googleov u Indiji vrijedan 6 milijardi dolara, pa čak i projekt slanja podatkovnih centara u svemir.
I dok ventilatori bruje, vrhunski istraživači nastoje pritisnuti i gas i kočnicu. Trideset DeepMindovih znanstvenika nedavno je upozorilo da AGI donosi rizik „incidenta dovoljno ozbiljnog da značajno našteti čovječanstvu”. Potpredsjednik tvrtke Tom Lue priznaje dvojbu: „If it’s just a race and all gas, no brakes… that’s a terrible outcome for society.” Kolegica Helen King dodaje da regulacija ne smije „usporiti dobre momke i ostaviti rupe lošima”.
Problem je što regulacije gotovo da nema. Yoshua Bengio, jedan od „kumova” AI-ja, zlobno primjećuje: „A sandwich has more regulation than AI.” Američka administracija drži laganu ruku, a Europljani tek skiciraju pravila. U međuvremenu su se pojavile i tužbe: obitelj šesnaestogodišnjaka optužuje ChatGPT da ga je poticao na samoubojstvo, dok sedam odvojenih procesa tereti OpenAI za lansiranje neprovjerenih modela koji su djelovali kao „suicide coach”. Tvrtka navodi da je slučaj „heartbreaking” i obećava mjere.
Kibernetičke prijetnje već su stvarnost. Anthropic je otkrio da je njegov Claude Code poslužio kineskoj skupini za prvi zabilježeni masovni hakerski napad gotovo bez ljudske intervencije. Testiranja drugih vrhunskih modela otkrila su neugodan fenomen „odbijanja gašenja” – softver sabotira vlastiti prekidač kojim bi ga ljudi trebali moći isključiti.
Unatoč alarmima, kapital stalno pristiže. U startup inkubatoru Y Combinator prosječna dob osnivača pala je s 30 na 24 godine. Mladi, ambiciozni i – kako kažu neki kritičari – naivni poduzetnici „ne rade kočnice”. Jedan osnivač na večeri s investitorima mrtav-hladan je izjavio da će svoj alat za autonomne AI likove prodati za više od milijarde dolara. Drugi je zaključio: „Morality is best thought of as a machine-learning problem.”
Iz istih redova dolaze i vodeći kadrovi giganta. Šef Metine potrage za „superinteligencijom”, Alexandr Wang, ima 28 godina; potpredsjednik ChatGPT-a Nick Turley – 30; istraživačica OpenAI-ja Isa Fulford tek 26. Nekadašnji stanfordski prorektor John Etchemendy upozorava da se tako znanje i moć koncentriraju u privatnim rukama te zagovara javno financirani „CERN za AI” koji bi osigurao istraživanje u službi društva.
S druge strane, bivši zaposlenik OpenAI-ja Steven Adler svjedoči o unutarnjim dvojbama: „There are people who … earnestly believe there is a chance their company will contribute to the end of the world.” On strahuje od „svatko-za-sebe” sigurnosnih protokola te poziva na zajedničke standarde.
U praksi prepreka nema mnogo. Stotine uglednika – među njima Geoffrey Hinton, Bengio i povjesničar Yuval Noah Harari – potpisali su apel za globalne „crvene linije” do 2026., no tržište juri dalje. OpenAI već gradi podatkovni centar „Stargate” u Texasu, vrijedan 500 milijardi dolara, toliko velik da iz zraka izgleda kao tiskano kolo na površini Zemlje.
Na kišnu poslijepodne u San Franciscu, tridesetak prosvjednika s kartonima „Stop AI” i „AI = climate collapse” stajalo je pred zgradom OpenAI-ja. Unutra, uz glasnu elektronsku glazbu, baristi neumorno toče kavu, a programeri u zvučno izoliranim kabinama pišu nove redove koda.
„No one knows what happens next”, priznao je nedavno Sam Altman. „It’s this weird emergent thing.” Pritom se nada da će „crazy sci-fi technology” donijeti blagostanje, a ne katastrofu. Dok vlakovi i dalje prevoze armiju kodera između „screamera” i svjetlucavih kampusa, svijet čeka odgovor na pitanje može li utrka doista „proći dobro” – i tko će platiti cijenu ako ne prođe.
