U indijskoj državi Uttar Pradesh gotovo svaka četvrta djevojčica udana je prije 19. rođendana, premda su dječji brakovi zakonom zabranjeni. Fotoreporterka Saumya Khandelwal 2013. je naletjela na letak s tim poraznim brojkama i odlučila posjetiti pogranični okrug Shravasti, udaljen manje od 150 kilometara od njezina rodnog grada.
Ondje je, u travnju 2014., upoznala četrnaestogodišnju Arti – dan prije njezina vjenčanja. Djevojčica je živahno nadzirala posljednje pripreme, pokazujući nevjerojatnu zrelost. Kada ju je Khandelwal upitala kako se osjeća pred sklapanje braka, Arti je slegnula ramenima i rekla: „Što tu ima osjećati? To se svima događa.”
Brak joj je, međutim, ubrzo oduzeo gotovo sve: napustila je školu, preuzela kućanske poslove u obitelji supruga, a pritom nije uspijevala zadovoljiti strogu svekrvu. Dok je Arti ostala kod kuće, njezin 21-godišnji suprug nastavio je školovanje.
- godine izgubila je prvu trudnoću; fizički iscrpljena i emotivno slomljena, povukla se još dublje u tišinu. U travnju 2020., usred prvog pandemijskog vala, fotografkinja je nazvala kako bi provjerila kako je. Umjesto Arti, javio se svekar i tiho priopćio da je djevojka počinila samoubojstvo.
Artina smrt postala je bolna potvrda koliko brutalne mogu biti posljedice sustava koji djevojkama ne dopušta izbor ni kontrolu nad vlastitim životom. Khandelwal, koja je godinama bilježila njezin put, opisuje tragediju kao otrežnjujući podsjetnik da se iza statistike stoje stvarni životi – i prerano ugašene budućnosti.
Ključne brojke:
• 25 % djevojčica u okrugu Shravasti udano je prije 19. godine.
• Arti je imala 14 godina kad je stupila u brak, a 20 kada si je oduzela život.
Iako je Indija još 2006. pooštrila zakon kojim minimalna dob za brak iznosi 18 godina za žene, praksa se u ruralnim područjima održala. Fotografkinjina priča snažno upozorava da sama zabrana nije dovoljna ako se ne mijenjaju društvene norme koje djevojčicama, poput Arti, uskraćuju djetinjstvo – i budućnost.