U javnosti je ponovno odjeknula priča o Tomislavu Debeljaku, vlasniku nekoć uglednog splitskog brodogradilišta. Autor teksta opisuje ga kao „spretnog poduzetnika“ koji je, zahvaljujući manevriranju unutar zakonskih okvira, godinama uspijevao ostati izvan dosega sudova, inspekcija i ostalih državnih institucija.
Prema navodima, nekada jedinstveni škver razdijeljen je na više od 60 povezanih tvrtki. Danas su gotovo sve te tvrtke brisane iz registra, a s njihovim nestankom nestala su i radna mjesta – „čitava brigada ljudi“, kako se slikovito tvrdi u tekstu.
Sustav, tvrdi autor, sve je to promatrao: ni sudovi, ni državna tijela, ni sindikati, a ni odvjetnici nisu zaustavili urušavanje i gubitak poslova. U pitanju je, kako se poručuje, primjer koliko se „propisi mogu upregnuti u privatni interes“ kad se dovoljno vješto interpretiraju.
Iako tekst ne ulazi u detalje konkretnih sudskih ili stečajnih postupaka, naglašava osjećaj nemoći radnika i građana suočenih s činjenicom da je čitav brodograđevni kompleks praktički iščeznuo, dok odgovornost ostaje neodređena.
Ovaj slučaj potaknuo je nova pitanja: mogu li se postojeći zakoni prilagoditi tako da spriječe slične scenarije u budućnosti i tko bi uopće trebao povući prvi potez – politika, pravosuđe ili sindikati?