Rijeka Vuka bila je posljednja prepreka.
Na današnji dan prije 32 godine trinaestorica hrvatskih branitelja pokušala su iznenadnim desantom s južne obale Vuke zaustaviti tenkove Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi koji su iz okolnih sela stezali obruč oko Tordinaca. Među njima je bio Vlatko Matanović, čija se sudbina i danas vodi kao nestala.
Njegov brat Petar Matanović u razgovoru za Domovinski rat Borne Marinića opisao je dramatične trenutke:
„Zapovjednik je htio odustati, ali mu je moj brat rekao da kad su već u dometu protuoklopa trebaju probati uništiti koji tenk.”
Kad se Vlatko podigao iz zaklona i nanišanio najbliži tenk, prema njemu je otvorena paljba „iz sveg raspoloživog oružja”. Pogođen je i ostao ležati desetak metara od suboraca koji zbog neprestanog mitraljiranja više od pola sata nisu mogli ni podići glavu.
Branitelji su se na kraju povukli pužući i plivajući preko Vuke, a Vlatkovo tijelo nisu uspjeli izvući. Nikada nije pronađeno.
Silovit napad na Tordince 25. listopada 1991. krenuo je iz Velike Mlake, Silaša, Pačetina i Ostrova, uz potporu pet tenkova i četiri borbena vozila M-80. Mještani i pripadnici Zbora narodne garde mjesec dana su odolijevali topničkim i pješačkim napadima, unatoč potpunom okruženju.
Svećenik i kroničar stradanja
Tadanje događaje danas je u video obraćanju vjernicima podsjetio umirovljeni župnik vlč. Marko Bubalo. „To je jedan od najtužnijih dana u povijesti župe”, kazao je, prisjećajući se egzodusa stanovništva, pljački i razornih posljedica:
„Otišle su i ptice, sve što je pjevalo i blejalo, a ostala je pustoš… Poljoprivredna mehanizacija, stoka, žito – sve je dopalo u ruke srpske vojske i lokalnih šerifa.”
Bubalo je podsjetio i na zločine nad civilima koji su, vjerujući u dobrosusjedske odnose, ostali u selu. Većina je, rekao je, „umrla mučeničkom smrću”, a tijela su 1995. ekshumirana i premještena u sekundarnu grobnicu otkrivenu tek 2004. godine.
U čast žrtvama ispred crkve Svete Marije Magdalene uređen je Trg hrvatskih žrtava. Vlč. Bubalo, dobitnik županijske nagrade za životno djelo, priprema i knjigu kojom želi popuniti popis svih poginulih i nestalih – od Drugoga svjetskog rata do Domovinskog rata.
„Ako mi ne zabilježimo istinu, drugi će pisati ono što im odgovara”, poručio je.
Neugasiva potraga za istinom
Obitelj Vlatka Matanovića i dalje traži posmrtne ostatke svoga sina i brata. Trideset i dvije godine nakon bitke, Tordinci se na 25. listopada prisjećaju ne samo njegove hrabrosti nego i svih nestalih, ubijenih i protjeranih – s nadom da će se posljednji nestali povratak ipak dogoditi, makar i u tišini posljednjeg počivališta.