Nedavni slučaj 24-godišnjaka, sina sutkinje, koji je u zagrebačkom zatvoru završio u istoj ćeliji s čovjekom kojega je njegova majka osudila, ponovno je otvorio pitanje sigurnosti unutar hrvatskih kaznionica. Mladić je, prema dostupnim informacijama, tjednima trpio fizičke i psihičke torture, premda bi zatvorski zidovi trebali onemogućiti takvo nasilje.
Primjeri govore da Zagreb nije iznimka. I u splitskim Bilicama, navodi se, nasilnici nastavljaju terorizirati cimere, osobito one bez ozbiljnog kriminalnog dosjea. Na udaru su ponajprije zatvorenici povezani s pravosuđem ili policijom, ali i svi koji se teško snalaze među iskusnim prijestupnicima.
Mješovite ćelije, u kojima se karijerni kriminalci nađu uz počinitelje lakših djela, pokazale su se idealnim tlom za daljnje kršenje zakona iza rešetaka. Dokaza je, nažalost, sve više: dileri nastavljaju voditi poslove, a nasilnici svoje metode primjenjuju na slabijima.
Raste pritisak na sustav da preispita kriterije smještaja zatvorenika i uvede dodatne mehanizme zaštite, kako bi zatvorska kazna prestala značiti novi krug straha za one koji se, iako krivi, nikad nisu kretali po zatvorskom polusvijetu.