Američko Ministarstvo domovinske sigurnosti (DHS) posljednjih je dana na društvenim mrežama počelo dijeliti memove iz „Gospodara prstenova” kako bi privuklo nove regrute za imigracijsku službu. U jednoj objavi citiraju hobita Merrya: „Neće biti Shirea, Pipine”, uz prizor zelenog idiličnog krajolika koji u Tolkienovu romanu ugrožava Sauron.
Istodobno se u raspravu uključio i Elon Musk. Branio je britanskog krajnje desnog aktivista Tommyja Robinsona riječima: „Hobiti su mogli živjeti mirno samo zato što su ih štitili tvrdokorni muškarci Gondora.” Brojni korisnici X-a primijetili su da je time potpuno zanemario ključnu poruku romana, u kojem hobiti opstaju zahvaljujući poniznosti i hrabrosti, a ne zato što netko drugi „odrađuje prljavi posao”.
„Pripajanje Tolkena vlastitim političkim ciljevima dio je šire psihološke potrebe onih koji žele potlačiti druge da sebe vide kao žrtve, odnosno hobite”, objašnjava Tolkienologinja Emma Vossen sa sveučilišta Brock. „To je slično načinu na koji krajnja desnica koristi i iskrivljuje Bibliju.”
Kritike dolaze i iz akademskih krugova. Urednica znanstvene serije Studies in Tolkien Robin Anne Reid kaže da su stručnjaci „zgroženi prisvajanjem Tolkienova djela od strane alt-desnice i tehnokrata”. Slično upozorava Janet Croft, urednica časopisa Mythlore: „Oni postaju slijepi za dublja moralna pitanja koja je Tolkien cio život promišljao.”
Primjeri komercijalnog i političkog prisvajanja Tolkienova univerzuma nižu se godinama: informatička tvrtka Palantir nazvana je po vidovitom kamenu iz romana, njen uređen prostor u Silicijskoj dolini zove se „Shire”, a potpredsjednik SAD-a JD Vance suosnivač je fonda imena Narya, po Gandalfovu prstenu moći.
No approprijacije nisu isključivo desničarske. Šezdesetih je kontrakulturni pokret nosio bedževe „Frodo Lives!”, a hard-rock bendovi crpili su inspiraciju iz Međuzemlja. Talijanski neofašisti sedamdesetih su pak organizirali „hobit-kampove”, a današnja premijerka Giorgia Meloni otvorila je državnu izložbu posvećenu Tolkienu.
Sâm je autor imao složene političke stavove: bio je konzervativni monarchist i gorljivi katolik, protivio se nacizmu i „rasnim zakonima”, ali je podržavao Francisca Franca tijekom Španjolskog građanskog rata. Ti elementi, napominju znanstvenici, ne daju licence za moderne kampanje koje promiču autoritarizam ili antimigrantske politike.
Tolkien je 1944. u pismu sinu Christopheru napisao: „Najneprikladniji posao za bilo kojeg čovjeka jest zapovijedati drugima. Nije ni jedan prema milijun prikladan za to, a ponajmanje oni koji tu priliku traže.”
Za kritičare je to podsjetnik da je „Gospodar prstenova” prije svega upozorenje protiv moći koja kvari – a ne promidžbeni materijal za prikupljanje regruta ili opravdanje netrpeljivosti.
