Vlado Ranogajec (1913.–1975.) godinama je slovio kao jedan od ključnih ljudi hrvatskoga nogometa. Kao tadašnji tajnik Narodnog odbora Grada Zagreba 1953. i 1954. presudno je utjecao na odluku o izgradnji novog stadiona u Maksimiru, a Dinamo je u njegovoj eri 1954. osvojio drugi naslov prvaka Jugoslavije. Vodio je Nogometni savez Hrvatske od 1953. do 1957., sjedio u upravi Nogometnog saveza Jugoslavije te predstavljao zemlju na sastancima FIFA-e. U isto je vrijeme bio i potpredsjednik Kupa velesajamskih gradova.
Međutim, sportska karijera samo je dio njegove biografije. Nova knjiga „Jugoslavenski komunistički zločin – strijeljane osobe u Zagrebu 1945.–1946.” autora Petra Mamića i Fabijana Dumančića otkriva drugu, daleko mračniju stranu. Prema podacima koji se navode u publikaciji, kapetan Vlado Ranogajec kao sudac Vojnog suda Komande grada Zagreba potpisao je čak 748 presuda na smrt strijeljanjem ili vješanjem. Ukupno je, tvrde autori, u Zagrebu u tom razdoblju izrečeno 804 takvih presuda, dok je njegov kolega Marcel Pađen potpisao 255.
Presude su se najčešće temeljile na optužbama poput „narodni neprijatelj” (589 slučajeva), „ratno zločinstvo” (348), „aktivno ustaštvo” (23) ili „masovno hapšenje, ubijanje, odvođenje u logore” (22). Autori ističu da je Ranogajec bio „neumoljivi sudac, bez skrupula”.
Dumančić i Mamić podsjećaju i na današnju simboliku: u zagrebačkom naselju Jarun i dalje postoji Ulica Vlade Ranogajca. U knjizi navode kako su „rodoljubi zaboravili napisati pravo zanimanje: krvnik koji je na tisuće nevinih i nedužnih ljudi svojim potpisom poslao u smrt ili na robiju od 20 godina”. Još oštrije zaključuju: „Ovaj 'zaslužni krvnik hrvatskog naroda' – i nakon 30 godina samostalne države Hrvatske – ima svoju ulicu u Zagrebu.”
Tako se iza imena sportskog dužnosnika, koji je sudjelovao u gradnji Maksimira i promicao nogomet na međunarodnoj sceni, krije i naslijeđe ratnog suca odgovornog za stotine smrtnih presuda. Kontroverza ostaje otvorena: treba li Zagreb i dalje slaviti čovjeka čije je naslijeđe podjednako obilježeno graditeljstvom kao i krvlju?