Guadalupe se 4. srpnja pretvorio u 8-metarsku bujicu za manje od sat vremena. Uslijed naglog rasta rijeke poginulo je više od 120 ljudi, među njima 27 djevojčica i savjetnika iz ljetnog kampa Camp Mystic u brdovitom središtu države. Guverner Greg Abbott na društvenim je mrežama ponudio utjehu: „Our hearts grieve for this community and surrounding areas. May God bring comfort to every family affected.” No, na pitanje hoće li Teksas spriječiti sljedeću katastrofu – ostao je bez konkretnog odgovora.
Nedostatak sirena koštao je života
Zakon HB 13, koji je u ožujku trebao uspostaviti mrežu vanjskih sirena za hitna upozorenja, propao je u teksaškom Senatu uz prigovore da je preskup. Republikanski zastupnik Wes Virdell, čiji okrug sada leži u ruševinama, priznao je tri dana nakon poplave da bi „u retrospektivi glasovao drukčije”. Sličan je obrazac viđen i nakon zime 2021., kada je oluja Uri paralizirala izoliranu elektroenergetsku mrežu i odnijela više od 200 života. Unatoč sitnim doradama, operator mreže Ercot i danas upozorava da bi novi „Uri” gotovo sigurno izazvao višesatne nestanke struje.
Najpogođenija i – najmanje spremna
Od 1980. do danas Teksas je pretrpio 190 vremenskih ekstrema čija je pojedinačna šteta premašila milijardu dolara, više nego ijedna američka savezna država. Uz obalu prijete uragani i rast razine mora, zapad bridi od suše, unutrašnjost gori u požarima, a tzv. „flash flood alley” razdire naglim poplavama. Sve to pogoršava klimatska kriza: topliji oceani hrane oluje, više temperature izravno suše tlo i produžuju sezone požara. Populacija je u samo 14 godina narasla za pet milijuna ljudi – na 30 milijuna – pa je i broj ugroženih sve veći.
Politička formula: mala država, velika industrija fosilnih goriva
Profesor atmosferskih znanosti Andrew Dessler podsjeća kako se iz godine u godinu ponavlja isti scenarij: „Texas će potrošiti golem novac na sanaciju katastrofa, ali vrlo malo na njihovo sprječavanje.” Razlog vidi u snazi naftnog i plinskog sektora koji, kaže, „drži političare u liniji” donacijama. Službena platforma Republikanske stranke Teksasa zalaže se za ukidanje savezne Agencije za zaštitu okoliša, ponovno klasificiranje ugljikova dioksida kao „ne-onečišćivača” i odbacivanje bilo kakvih „klimatskih inicijativa koje sputavaju poslovanje”.
Otpor prema regulaciji preslikava se i na niže razine vlasti. Gotovo polovica od 254 okruga nema nikakav plan ublažavanja rizika. U okrugu Kerr, gdje su se dogodile posljednje poplave, vlasti su sirene razmatrale, ali ih odbile zbog troška. Politički analitičar Calvin Jillson primjećuje kako republikanski čelnici pitanje klime promatraju kroz prizmu poreza i državne potrošnje: „Oni smatraju da klimatske mjere znače više poreza, više regulacije, više troškova – a kao stranka male vlade i deregulacije ne žele se s time baviti.”
Nevidljiva brana „Ike Dike”
Povijest odgađanja nije nova. Nakon uragana Ike 2008. stručnjaci su predložili „Ike Dike”, golemu barijeru koja bi obranila područje Houstona od olujnog udara. Sedamnaest godina poslije projekt je još na papiru. Dok ga političari odmjeravaju, voda i vjetar nastavljaju diktirati ritam života u najkatastrofalnijoj američkoj državi.
Stručnjaci upozoravaju da trenutačna kombinacija brzog rasta stanovništva i negiranja klimatskih rizika gura Teksas u začarani krug: svaki je sljedeći udar snažniji, a politička volja za prevenciju sve slabija. Kad se prašina – ili voda – slegne, reakcija je i dalje ista: molitve umjesto sirena, sanacija umjesto zaštite.