Europska unija suočava se s paradoksom koji sve glasnije odzvanja u državama članicama: dok institucije u Bruxellesu neumorno propisuju uredbe, velik dio građana sve manje prepoznaje zajedničku priču koja ih povezuje. Na taj problem ukazuje analiza Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) u kojoj umirovljeni rumunjski general Corneliu Pivariu, oslanjajući se na nedovršeni esej Doriana Vlădeanua „EU protiv UE”, secira jaz između
- EU – Europske unije kao tehnokratskog, birokratskog stroja i
- UE – ujedinjene Europe kao povijesnog i emocionalnog ideala.
Autor podsjeća da je vizija kontinenta bez unutarnjih granica starija od same Unije: od Rimskog Carstva, preko humanista i prosvjetitelja, do Schumanova plana nakon Drugoga svjetskog rata. Današnji Bruxelles, međutim, sve se češće doživljava kao „bezlični nadnacionalni entitet” čije se odluke donose daleko od običnog čovjeka.
Klasični simptomi krize legitimiteta
- Slaba izlaznost na europske izbore – 42,6 % 2014., 50,7 % 2019. – pokazuje da birači Uniju ne osjećaju kao „svoju”.
- Sve jači suverenistički pokreti – od Orbána do Meloni – traže povratak odlučivanja u nacionalne parlamente.
- Povećano nepovjerenje prema „teškom” žargonu europskih dokumenata koji, kako Pivariu tvrdi, zvuče apstraktno i lišeno empatije.
Razlog tome nije samo ekonomija ili migracije, već i to što Unija, smatra autor, posljednjih godina u prvi plan stavlja „kontroverzne kulturne teme” (rodna politika, LGBTQ+ prava) umjesto opipljivih pitanja zajedničke sigurnosti, energetike i rasta.
Što učiniti?
Pivariu predlaže pet koraka za „reanimaciju” projekta:
• Vratiti građane u središte odlučivanja jačanjem ovlasti Europskog parlamenta i transparentnosti postupaka.
• Pojednostavniti politički diskurs – manje pravnih akronima, više ljudskog jezika.
• Poštovati načelo supsidijarnosti i kulturne raznolikosti kako bi se izbjegla percepcija nametnute uniformnosti.
• Izgraditi narativ koji nadilazi ekonomiju i podsjeća na civilizacijsko naslijeđe Europe.
• Istaknuti primjere uspjeha – Erasmus+, zajednička nabava cjepiva i energetske mjere uoči zime rata u Ukrajini – kao dokaz da solidarnost funkcionira u praksi.
Bez takvog zaokreta, upozorava analiza, EU riskira da ostane „funkcionalna konstrukcija, ali bez duše”, što bi u svijetu sve žešće geopolitičke konkurencije moglo biti fatalno.
Zaključak je jasan: dok god se Europljani ne budu mogli poistovjetiti s institucijama, sama ideja ujedinjene Europe ostat će romantični podsjetnik na ono što je Unija nekada željela biti – i što još uvijek može postati, ako birokracija ponovno otkrije vrijednosti zbog kojih je nastala.
