Tajvan se posljednjih mjeseci našao u neugodnom raskoraku: dok diplomatski istupa kao čvrst saveznik Kijeva i pridružuje se sankcijama protiv Moskve, istodobno je preuzeo vodeće mjesto u globalnom uvozu ruske nafte za petrokemijsku industriju – nafte poznate pod nazivom nafta.
Prema najnovijem izvješću neovisnih energetskih analitičara, u prvih šest mjeseci 2025. godine Tajvan je iz Rusije uvezao naftu u vrijednosti od 1,3 milijarde dolara. Prosječni mjesečni obujam bio je gotovo šest puta veći od prosjeka iz 2022., a u odnosu na isto razdoblje 2024. uvoz je porastao za 44 %.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. tajvanske rafinerije kupile su ukupno 6,8 milijuna tona ruske nafte, vrijedne 4,9 milijardi dolara – što čini oko petine ukupnog ruskog izvoza tog proizvoda. Iako službena Taipei uvodi izvozne kontrole kako bi spriječio da njegova visokotehnološka oprema završi u ruskoj vojsci, fosilna goriva zasad nisu obuhvaćena zabranama.
Nafta se prerađuje u kemikalije nužne za proizvodnju poluvodiča, ključne pokretače tajvanskog gospodarstva i globalnih tehnoloških lanaca. Upravo ta ovisnost o uvoznom energentu daje objašnjenje za paradoksalne brojke: Tajvan čak 97 % vlastite energije dobavlja iz inozemstva.
I dok je američki predsjednik Donald Trump pozvao države da u potpunosti obustave kupnju ruske nafte, iz Tajvana stižu poruke solidarnosti s Ukrajinom. Ovog je tjedna ministar vanjskih poslova Lin Chia-lung u Poljskoj potpisao sporazum o pomoći ukrajinskoj djeci pogođenoj ratom.
Analitičari su podijeljeni oko geopolitičkog značenja tajvanske kupnje. Joseph Webster iz američkog think-tanka Atlantic Council upozorava da ruski prihodi „nisu zanemarivi za Kremlj”. John Lough iz centra New Eurasian Strategies drži, međutim, da je riječ prije svega o „oportunizmu tajvanske petrokemijske industrije” i da je „pretjerano očekivati da će Rusija zbog toga pružiti vojnu potporu Pekingu u slučaju pritiska na Tajvan”.
Hsin Hsuan Sun, jedna od autorica izvješća i direktorica lokalne ekološke organizacije, upozorava: „Tajvan si ne može priuštiti ignoriranje rizika koje stvara sve veća ovisnost o ruskim fosilnim gorivima. Ta ovisnost potkopava vjerodostojnost Tajvana među demokratskim saveznicima.”
Paralele između ruskog rata u Ukrajini i kineskih ambicija prema Tajvanu redovito se povlače. Dok Moskva agresijom pokušava spriječiti zapadnu orijentaciju Kijeva, Peking, smatraju analitičari, igra na duže staze, ali nije se odrekao mogućnosti sile. Upravo zato na otoku raste zanimanje za civilnu obranu, a energetska ranjivost sve se češće navodi kao moguća Achilova peta u slučaju krize.
Za sada, međutim, milijarde dolara od prodaje nafte nastavljaju teći u ruski proračun, a tajvanska petrokemijska industrija osigurava sirovinu bez koje ne može pratiti globalnu potražnju za čipovima. Hoće li taj pandan „dvostrukog standarda” potrajati, ovisit će o daljnjem razvoju rata u Ukrajini – i o tome koliko će Tajvan biti spreman platiti za svoju energetsku sigurnost.
