Seul je munjevito reagirao kada je Sjeverna Koreja u svibnju ispalila salvu balističkih projektila s istočne obale. Zajedno s Washingtonom i Tokijom osudio je lansiranje kao „ozbiljnu prijetnju" regionalnoj sigurnosti. No samo nekoliko tjedana ranije, kada je sjevernokorejski projektil KN-23 – namijenjen upravo južnokorejskim ciljevima – pogodio stambenu zgradu u Kijevu i usmrtio 12 civila, vlada u Seulu ostala je nijema.
Ta tišina ponavlja se svaki put kad se na bojištima Ukrajine pojave nove poveznice između Pjongjanga i Moskve: od ruskog sustava protuzračne obrane premještenog kako bi štitio Sjevernu Koreju, preko ruskih instruktora koji kod kuće obučavaju sjevernokorejske pilote dronova, do Kim Jong-unova obećanja „bezuvjetne potpore” ratu Kremlja.
„Trebali bismo biti alarmirani", upozorava umirovljeni južnokorejski general specijalnih snaga Chun In-bum. „Suočavamo se s prijetnjom razine 10 – super Godzillom – dok birokracija vidi tek tigra."
40 posto ruskih granata iz Pjongjanga
Ukrajinska vojna obavještajna služba (HUR) procjenjuje da Sjeverna Koreja Rusiji isporučuje oko 40 % ukupne topničke i raketne municije. Zauzvrat Moskva izravno plaća Pjongjangu i šalje mu suvremeno oružje te pomaže u povećanju preciznosti balističkog projektila KN-23, koji je nakon nadogradnje gađao ukrajinske gradove, uključujući Harkiv.
Osim opreme, Pjongjang dobiva ono što mu je desetljećima nedostajalo – iskustvo u suvremenom ratu. Prošle jeseni u rusku Kursku regiju stiglo je oko 12 000 sjevernokorejskih vojnika; ubrzo im se pridružilo još 6 000 boraca, 1 000 vojnih inženjera i stotine željezničkih radnika, logističara i prevoditelja.
„Nijedna druga vojska u regiji – Japan, Južna Koreja niti bilo tko drugi – nije sudjelovala u modernom sukobu dviju regularnih armija", kaže zamjenik šefa HUR-a, general bojnik Vadim Skibicki. Ukrajinci su u siječnju zarobili dvojicu ranjenih sjevernokorejskih vojnika. „Bili su poput bio-robota; pokušali su si pregristi žile kako bi se ubili", tvrdi Skibicki. Jedan od zarobljenika rekao je da želi kući „jer će me ondje slaviti kao heroja – borio sam se u modernom ratu".
Zahvaljujući Rusiji, sjevernokorejski vojnici uče kombinirano djelovanje kopnenih snaga, uporabu izvidničkih i jurišnih dronova te elektroničko ratovanje – tehnologije koje im dosad nisu bile dostupne.
Zašto Seul šuti?
Analitičari vide niz razloga:
- Priznati da Pjongjang stječe opasna iskustva značilo bi otvaranje domaćeg pritiska za snažniji odgovor, uključujući isporuke oružja Ukrajini – ideju koja je u južnokorejskoj javnosti izrazito nepopularna.
- Ekonomski interes: prije rata Rusija je bila jedan od najvažnijih južnokorejskih trgovinskih partnera, a nova vlada Leeja Jae Myunga prioritizira oporavak gospodarstva i „pragmatičnu diplomaciju".
- Političke podjele: Leejeva Demokratska stranka zagovara politiku angažmana prema Sjeveru; lijevi spektar tvrdi da Južna Koreja Ukrajini „ništa ne duguje".
- Institucionalna tromost: vojni planovi i nabave traju godinama, dok se prijetnje mijenjaju iz mjeseca u mjesec.
„Ovo je vlak koji juri prema vama", slikovito upozorava Chun. „Ili se maknite s tračnica ili počnite pripreme – dok još imate vremena."
Ministarstvo obrane u Seulu zasad ostaje pri općoj osudi: „Sudjelovanje sjevernokorejskog vojnog osoblja u ratu u Ukrajini flagrantno je kršenje Povelje UN-a i rezolucija Vijeća sigurnosti", navodi se u kratkom priopćenju, bez osvrta na mogući izravni rizik za Južnu Koreju.
Hoće li se iza tihe diplomacije krije promišljena dugoročna strategija ili obična paraliza institucija, ostaje nejasno. Ono što jest jasno, zaključuje Chun, jest da se prijetnja sjevernokorejske vojske prekaljene u Ukrajini približava brže nego što to Seul želi priznati.
