Zbog dugotrajne suše ovogodišnji kukuruz sadrži premalo energije i povišene razine aflatoksina, pa se dio hrvatskih proizvođača mlijeka odlučio na neobičan potez – kravama dnevno dodaju kristalni šećer.
Branko Kolak, proizvođač s 21-godišnjim stažem, već je kupio oko 15 tona šećera i svakoj kravi osigurava približno 400 grama dnevno. „Ne izbalansirate li hranidbu – gotovo je. Životinja trpi brojne probleme, počinju ketoze…”, objašnjava Kolak, napominjući da je kukuruz inače najpovoljniji izvor škroba, ali je ove godine energetski preslab.
Problem dodatno komplicira aflatoksin – mikotoksin koji se intenzivno razvija u sušnim godinama. Europski propisi dopuštaju najviše 0,05 mikrograma po kilogramu mlijeka, dok su u Sjedinjenim Državama, Rusiji i nizu drugih zemalja granice deset puta blaže (0,5). Kolak smatra da bi hrvatski pravilnik trebalo ublažiti na barem 0,07 kako bi se smanjilo bacanje mlijeka: „Ljudi stalno ispadaju iz otkupa zbog toga… ne znaju više čime hraniti.”
I proizvođačica Zorka Čerba potvrđuje da šećer može pomoći: „Krava uvijek treba šećera. Ako ga netko može povoljno nabaviti i ukalkulirati si taj trošak – zašto ne?!”
Cjenovni paradoks na policama U maloprodaji se litra trajnog mlijeka nerijetko prodaje za 0,69 eura – koliko Kolak plaća kilogram šećera – dok je prosječna otkupna cijena oko 0,50 eura. Kolak tvrdi da takvi jeftini proizvodi nisu „pravo mlijeko” nego prerađevine s konzervansima i dodacima koje zahvaljujući termičkoj obradi mogu stajati i do 120 dana.
Visoki troškovi i strogi standardi ubrzavaju odustajanje od proizvodnje: u posljednjih godinu dana još je 300 farmi prestalo isporučivati mlijeko, pa ih je ostalo oko 2 100. Lani je Hrvatska proizvela približno 400 milijuna litara, a ove se godine očekuje 370–380 milijuna.
Mljekari upozoravaju da bi blaži limiti za aflatoksin, subvencije za stočnu hranu ili brže isplate potpora mogli ublažiti pritisak i spriječiti daljnji pad domaće proizvodnje.