Hrvatski sabor u svom 11. sazivu odražava tek uzak presjek društva, pokazuje najnovija studija „Demokracije nejednakosti: Tko (ni)je zastupljen u Saboru?” predstavljena na okruglom stolu koji je u srijedu organizirao Klub zastupnika SDP-a u suradnji sa zakladom Friedrich Ebert Stiftung.
Autor analize Ivan Puh istaknuo je da „najzastupljeniji profil saborskih zastupnika i dalje čine muškarci srednje dobi iz više uslužne klase, s visokom razinom obrazovanja i karijerom u politici ili lokalnoj vlasti”. Takav sastav, upozorio je, produbljuje jaz između Sabora i građana te potiče nepovjerenje u institucije.
Ključni nalazi studije:
• Mladi: u aktualnom sazivu sjedi tek jedan zastupnik mlađi od 30 godina; prethodni saziv nije imao nijednoga. • Žene: za ravnopravnost bi ih trebalo biti 76, no trenutačno ih je 28 manje. Najmanje ih imaju stranke krajnje desnice (16 %), a najviše zeleni i ljevica (80 %). • Radnici: ni jedna ideološka skupina ne predstavlja radničku klasu – Sabor je „izraženo obrazovan” i nastavlja trend „demokracije diploma”.
Puh je predložio uvođenje tzv. zip sustava (omjer 60:40 na listama i na prvim mjestima) uz visoke kazne, kvotu za mlade i obvezu da žene drže 40 % mandata, kao i odlučniji obračun s rodno utemeljenom diskriminacijom.
Politolog Goran Čular ocijenio je da je veći udio žena u desnom centru posljedica imenovanja muškaraca na ministarske funkcije. Kao radikalniju mjeru predložio je smanjenje saborske plaće na 1 200 eura, čime bi, smatra, porastao udio radničke klase, žena i mladih u parlamentu.
Michael Jennewein iz FES-a podsjetio je da žene, iako čine više od polovice populacije, povijesno ostaju potzastupljene u parlamentima, koji bi „trebali biti ogledalo društva”.
Politologinja Ana Marija Ferenčak naglasila je da se žene i mladi „moraju dvostruko više dokazivati”, dok je bivša zastupnica Mirela Holy upozorila da će stranke radije platiti kazne nego poštovati zip model, pa zakonom treba propisati isključenje lista koje ga krše. Za plaće zastupnika predložila je danski model – prosječnu državnu plaću, a sve ostalo neka „zarade radom na terenu”.
Studija i rasprava zajednički poručuju: bez snažnih zakonskih poticaja i promjene političke kulture, Sabor će ostati „klub privilegiranih muškaraca srednje dobi”, daleko od stvarne slike Hrvatske.