Prekomjerno vrijeme pred ekranom više nije tek bezazlena navika, nego rastući javnozdravstveni problem, upozorava izv. prof. dr. sc. biomed. Zrinka Puharić, specijalistica školske i sveučilišne medicine s Veleučilišta u Bjelovaru.
„Kod djece i adolescenata dugotrajno korištenje društvenih mreža, online igara i streaming platformi pokreće moždane mehanizme nagrađivanja slične onima u klasičnim ovisnostima”, ističe Puharić. Dodaje da se ovisnički obrasci očituju u gubitku kontrole nad vremenom online, zanemarivanju školskih i obiteljskih obveza, razdražljivosti pri ograničavanju pristupa internetu te povlačenju iz stvarnoga društvenog života.
Iako Svjetska zdravstvena organizacija trenutačno kao poremećaj službeno priznaje samo ovisnost o videoigrama, stručnjaci sve češće govore o „problematičnoj uporabi interneta”. Taj krovni pojam obuhvaća preokupiranost digitalnim sadržajem, razvoj tolerancije (potreba za sve dužim korištenjem), simptome apstinencije i nastavak online aktivnosti unatoč negativnim posljedicama.
Rizični faktori su višestruki: impulzivnost, anksioznost ili depresivnost djece, manjak roditeljskog nadzora, slabije obiteljske veze te algoritamski dizajn platformi koji potiče stalno zadržavanje pažnje. Hrvatska istraživanja potvrđuju povezanost pretjerane uporabe interneta sa slabijim školskim uspjehom, lošijim mentalnim zdravljem i narušenim odnosima u obitelji.
„Mladi su neurološki skloniji impulzivnosti, a pritom traže društveno prihvaćanje. Zato su društvene mreže posebno zavodljive, iako nisu jedine rizične”, objašnjava Puharić.
Što donosi prevencija? • sustavnu edukaciju djece, roditelja i nastavnika; • jačanje digitalne i medijske pismenosti; • poticanje ravnoteže između online i offline aktivnosti; • rano prepoznavanje rizičnih obrazaca.
Stručnjakinja pozdravlja zakonske inicijative poput australskog ograničenja dobi za društvene mreže, no naglašava da „ni jedna regulativa neće biti učinkovita bez paralelne edukacije i podrške obitelji i škole”.
Zaključak je jasan: tehnologiju ne treba demonizirati, ali je nužno razviti zdrav, odgovoran odnos prema digitalnom okruženju. „Cilj nije zabrana, već stvaranje uvjeta u kojima će mladi biti korisnici, a ne taoci interneta”, poručuje Puharić.