Neposredna sudbina Irana neraskidivo je vezana uz 84-godišnjeg vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hamneija, koji Islamsku Republiku predvodi od 1989. godine.
Hamnei je na početku bio doživljavan kao slab i neočekivan nasljednik karizmatičnog osnivača režima, ajatolaha Ruholaha Homeinija. No šest desetljeća na vrhu vlasti pretvorilo ga je u jednog od najmoćnijih Iranaca: čvrstog protuzapadnog čuvara teokracije koji je sustavno gušio svaku unutarnju oporbu.
Unatoč ideološkoj rigidnosti, povremeno je popuštao kad je opstanak sustava bio ugrožen. Ta kombinacija tvrdoće i taktične fleksibilnosti učvrstila je njegov položaj – ali ga je, prema ocjenama analitičara, istodobno izložila i potencijalno kobnim posljedicama.
Ako bi Hamnei preminuo, Islamska Republika suočila bi se s golemim udarcem. Izostanak njegove nepopustljive kontrole mogao bi otvoriti prostor za borbu frakcija unutar režima, ali i za jačanje građanskog nezadovoljstva koje godinama tinja pod slojevima represije.
Tko bi ga naslijedio ostaje ključno pitanje. Među mogućim imenima spominju se istaknuti klerici povezani s Revolucionarnom gardom, no jasnog favorita nema. Svaki prijenos vlasti odvijao bi se u sjeni gorućih socijalnih i ekonomskih problema, međunarodnih sankcija i regionalnih napetosti.
Drugim riječima, sudbina Irana – i šireg Bliskog istoka – uvelike ovisi o zdravstvenom stanju čovjeka čije je ime postalo sinonim za protuzapadnu tvrdokornost. Smrt ajatolaha Hamneija mogla bi otvoriti vrata najvećim promjenama u Iranu od revolucije 1979. godine.