Waldorfski pedagog i terapeutski savjetnik Matej Lozar godinama proučava kako digitalni uređaji preoblikuju dječji mozak, ponašanje i emocije. Na nedavnom predavanju iznio je niz zabrinjavajućih opažanja o utjecaju ekrana na najmlađe.
• Djeca pred ekranima, prema najnovijim istraživanjima, dnevno provedu i do šest i pol sati.
• U populaciji je, upozorava Lozar, nekada bilo oko pet posto ovisnika o alkoholu, drogama ili kocki, dok se danas deset posto djece smatra ovisnima isključivo o ekranima.
• Kritični period emocionalnog razvoja odvija se između 6. i 8. godine; upravo tada pretjerana upotreba digitalnih sadržaja remeti razvoj govora, fine motorike i temeljnih osjetila.
„Ekrani djeci kradu pokret i osjećaje. Kada se promjene uoče, često je već prekasno”, naglasio je Lozar, nazivajući video-sadržaje, igrice i društvene mreže „svetim trojstvom digitalne ovisnosti”.
Blokada frontalnog režnja i lov na dopamin
Lozar objašnjava da kratki i brzi digitalni podražaji blokiraju frontalni režanj – dio mozga zadužen za koncentraciju, empatiju i svjesno odlučivanje. Mnoge aplikacije pritom su dizajnirane da potiču stalno lučenje dopamina: notifikacije, lajkovi i sustavi nagrađivanja u igricama stvaraju zatvoreni krug brze nagrade iz kojeg se djeci teško izvući.
Gubitak kritičkog mišljenja i osjetila
Prekomjerno „skrolanje” zanemaruje osjetila dodira, njuha i okusa, zbog čega djeca, kaže Lozar, gube osjećaj za stvarnost. Umjesto stvarnih frustracija i dosade, virtualni svijet nudi filtriranu sigurnost bez autoriteta, što djecu čini „lakom metom marketinga globalnog tržišta”.
Što mogu učiniti roditelji?
Lozar savjetuje da djeca ne dobivaju vlastiti mobitel prije 15. godine niti pristup društvenim mrežama prije 16. Ključ je, tvrdi, usmjeriti ih prema stvarnim iskustvima: fizičkoj igri, druženju i zadacima koji razvijaju strpljenje. „Kad se socijalizira i osjeti prave životne vrijednosti, dijete shvati da je stvarni svijet bogatiji i živopisniji od onog iza ekrana.”
Poruka i odraslima
Ovisnost o ekranima nije rezervirana samo za djecu. Sve više svakodnevnih zadataka preseljeno je na digitalne uređaje, a s rastom umjetne inteligencije i automatizacije Lozar upozorava: „Pitanje odnosa prema ekranima postaje i pitanje opstanka čovjeka kao misaonog bića.”