Japanski dvornik (Reynoutria japonica), u narodu još znan kao „slonovo uho” ili „magareća rabarbara”, među najinvazivnijim je biljkama na planetu. Porijeklom iz istočne Azije, u Europu je stigao u 19. stoljeću kao ukrasna egzotika, no iz vrtova se ubrzo proširio u prirodu i danas stvara ozbiljne ekološke i gospodarske probleme diljem kontinenta, pa tako i u Hrvatskoj.
Biljka se lako prepoznaje po visokim, šupljim stabljikama nalik bambusu, velikim srcolikim listovima i sitnim bijelim cvjetovima koji se pojavljuju krajem ljeta. U idealnim uvjetima doseže visinu i do tri metra. Pravi problem, međutim, skriva se pod zemljom: snažan, razgranat rizom sposoban je izrasti iz tek sićušnog ulomka korijena, zbog čega se dvornik munjevito širi uz rijeke, ceste, željezničke pruge i na zapuštenim površinama.
Gdje se pojavi, tvori guste, gotovo neprobojne nakupine koje zasjenjuju i doslovno istiskuju autohtone vrste, smanjujući lokalnu bioraznolikost. Još je pogubniji za infrastrukturu: rizomi bez teškoća pronalaze pukotine u asfaltu, betonu pa čak i temeljima zgrada, izazivajući pukotine i skupa oštećenja. Zbog toga su neke europske zemlje uzgoj i namjerno širenje ove vrste zakonski ograničile.
Suzbijanje je mukotrpno. Samo košenje ili čupanjem najčešće ne daju rezultate, jer korijenje ostaje u tlu i ponovno izbija. U praksi se primjenjuje višegodišnja kombinacija mehaničkog uklanjanja i ciljane primjene herbicida. Stručnjaci stoga pozivaju vlasnike parcela da na vrijeme prepoznaju japanski dvornik i djeluju prije nego što se pretvori u nepremostiv problem – za okoliš, ali i za temelje kuća, ceste i potporne zidove.