Na nedavnom susretu posvećenom utjecaju umjetne inteligencije, istraživači Vijoy Pandey i Noah Goodman poručili su da je sljedeći veliki iskorak u razvoju AI-ja – prijelaz s pukog usklađivanja radnji na pravo kolektivno promišljanje.
Govoreći o sustavima autonomnih agenata, dvojac je podsjetio da se „istinska kolektivna inteligencija” u ljudskoj povijesti pojavila tek kada je jezik postao dovoljno složen da omogući zajedničku namjeru, razmjenu znanja i lančanu inovaciju. AI, smatraju, mora proći sličan put: naučiti ne samo reagirati, nego i surađivati uz potpuno razumijevanje konteksta te pregovarati o zajedničkom cilju – sve uz trajnu ljudsku kontrolu.
Ključna novost koju predlažu jest koncept „Interneta kognicije”, višeslojne arhitekture koja bi agentima dala:
- protokolni sloj za pouzdanu razmjenu informacija;
- „fabric” sloj koji omogućuje dinamičko povezivanje i dijeljenje resursa;
- sloj kognitivnih jezgri u kojima agenti zajednički oblikuju i provjeravaju zaključke.
Takva bi infrastruktura, tvrde, potaknula modele da razviju ponašanje nalik grupnom razmišljanju, u kojem pojedinačni agenti ne izvršavaju samo zadatke nego zajednički stvaraju nova rješenja. Prvi korak je drukčije trenirati modele – s naglaskom na suradnju – te postaviti jasne zaštitne mehanizme koji sprječavaju neželjene posljedice.
„Ako želimo superinteligenciju koja služi čovjeku, moramo je graditi kao distribuirani sustav, a ne kao sve veći pojedinačni model”, zaključio je Pandey. Goodman se složio da je „kolektivno, a ne centralizirano, put koje tehnologiju vodi dalje od sadašnjih granica”.
Njihov prijedlog otvara pitanje: može li mreža umreženih, suradničkih agenata doista postati novo pogonsko gorivo za sljedeću fazu AI revolucije – ili ćemo ostati na višim, ali ipak usamljenim kapacitetima pojedinačnih algoritama?