Meditacija i mindfulness prodaju se kao univerzalni lijek za stres, no nova znanstvena analiza otkriva i njihovu manje poznatu stranu. Iako redovita praksa mnogima donosi opuštanje, bolju koncentraciju i emocionalnu stabilnost, istraživači bilježe da dio praktikanata doživljava suprotne, ponekad ozbiljne posljedice.
Prema navodima iz studije, pojedini sudionici meditacijskih programa prijavili su:
- pojačanu anksioznost i osjećaj derealizacije;
- gubitak identiteta ili snažan pad raspoloženja;
- neočekivano izbijanje traumatskih sjećanja tijekom meditacije.
Autori ističu da tehnika usredotočene pažnje od praktikanata zahtijeva dugotrajan, neometan susret s vlastitim mislima i emocijama. Za osobe s nerazriješenim traumama ili latentnim psihološkim poteškoćama to može otvoriti bolne teme koje je teško obraditi bez stručne pomoći. Unatoč tome, programi mindfulnessa u javnosti se često predstavljaju kao potpuno sigurni, a slučajevi negativnih reakcija ostaju potisnuti ili nedovoljno istraženi.
Znanstvenici stoga preporučuju:
- Jasno informiranje polaznika o mogućim nuspojavama.
- Uvođenje stručnog nadzora u programe meditacije.
- Prilagodbu vježbi osobama s postojećim psihološkim tegobama.
„Meditacija nije čarobni štapić – može pomoći, ali i otvoriti duboka emocionalna pitanja”, zaključuju autori. Unatoč rizicima, naglašavaju da ispravno vođena praksa i dalje ostaje vrijedan alat za jačanje mentalnog zdravlja – no ne i univerzalno rješenje.