Nova knjiga američkog socijalnog psihologa Jonathana Haidta, „Anksiozna generacija – Kako je veliko premreživanje djetinjstva uzrokovalo epidemiju duševnih bolesti”, upravo je stigla i na hrvatsko tržište u izdanju Školske knjige. Haidt, profesor etičkog liderstva na Sveučilištu u New Yorku, opisuje kako je kombinacija pametnih telefona, društvenih mreža i stalne povezanosti duboko poremetila razvoj današnje djece i tinejdžera.
Prema njegovoj analizi, generacija Z – mladi rođeni nakon 1995. – prva je u povijesti koja je pubertet dočekala „s portalom u alternativni svemir u džepu”. Autor tvrdi da su dva paralelna procesa obilježila zadnjih tridesetak godina: u stvarnom su životu djeca postajala sve zaštićenija, dok su u virtualnom prostoru ostala gotovo bez ikakvih ograničenja.
Statistike prikupljene u knjizi pokazuju oštar rast anksioznosti, depresije, samoozljeđivanja i suicidalnih misli otkad su pametni telefoni postali sveprisutni početkom 2010-ih. U nekim se državama stope mentalnih poremećaja među adolescentima udvostručuju, a Haidt navodi kronični nedostatak sna, usamljenost te stalno uspoređivanje na društvenim mrežama kao ključne okidače. Posebno su pogođene djevojčice, dok se dječaci, piše, sve češće povlače u online igre i druge digitalne prostore.
U hrvatskom izdanju urednica Miroslava Vučić upozorava: „Veliko premreživanje djetinjstva pokazalo se kao katastrofalan neuspjeh.” Dodaje da je „vrijeme da djecu vratimo na Zemlju” i prekinemo „nepromišljeni eksperiment” u kojem su ekrani zamijenili igru na otvorenom i neposredne odnose.
Iako zvuči alarmantno, „Anksiozna generacija” ne završava samo dijagnozom. Haidt predlaže jasnija pravila korištenja pametnih telefona, promjene u školskim kurikulumima i veću odgovornost tehnoloških tvrtki kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža između digitalnog i stvarnog života.
Knjiga je već otvorila žustru raspravu u svijetu, a potpise podrške daju autori poput Susan Cain i Adama Granta, koji je naziva jednim od ključnih djela našeg doba. Haidtovo središnje upozorenje ostaje jasno: zanemarivanje psiholoških posljedica života pred ekranom može skupo stajati ne samo ovu generaciju nego i društvo u cjelini.